Zagreb, (IKA) – U uvodniku lipanjskoga broja kršćanske obiteljske revije „Kana” Josip Grbac promišlja o „Stranputicama hrvatskoga školstva”. Autor napominje da rasprave o tome kako bi trebao izgledati program osnovnog, srednjoškolskog, pa i višeg obrazovanja nisu specifičnost Hrvatske. „One su aktualna tema i u mnogim drugim velikim europskim zemljama”. Grbac kratko podsjeća na velike reforme obrazovnog sistema, a posebno se zaustavlja na posljednjim događanjima, te zaključuje da „dobrobit hrvatskog naroda i društva zahtijeva jedan obrazovni sustav koji će biti de-ideologiziran, okrenut budućnosti, program s vizijom, a ne samo usmjeren na stvaranje jeftine radne snage”.
Kolumnu Stjepan Baloban naslovljava pitanjem „Politika bez općega dobra?” te podsjeća kako poglavito Drugi vatikanski koncil poziva kršćane da se aktivno uključe u politiku, a sama politička zajednica postoji radi općega dobra. U tom kontekstu zaključuje „da su svi oni političari kao i političke opcije koji nisu kadri u središte svojega djelovanja staviti opće dobro hrvatskoga društva i države sasvim sigurno zalutali u ozbiljnu politiku”. Na prethodnika se teološkim razmišljanjem „Pogled u utrobu hrvatske korupcije” nadovezuje Tonči Matulić. „O caru i Bogu” temeljem odlomka iz Markova evanđelja Darko Tepert, tumači da se Isusova izreka „ne može tumačiti kao da bi bila riječ o dvije slične ili čak jednake obveze. Obveza prema caru postoji kako god na nju gledali, ali je daleko nadilazi obveza prema Bogu”.
„Iz drugog kuta” Vladimir Pavlinić naglašava „Za novo stoljeće novi gospodari kaosa”, a u „Izazovima Koncilske teologije” Branko Murić propitkuje „Je li Predaja Sizifova stijena?” Nastavljajući niz o apostolskoj pobudnici „Radost ljubavi” Josip Šimunović ističe: „Pastoralno milosrdno razlučivanje ili ‘crno-bijelo’?” U tom vidu napominje da „kako bi svi u Crkvi prepoznali ‘majku koja ih prihvaća’, trebaju naći odjeka u redovitoj pastoralnoj praksi”. Autor podsjeća kako Papa poziva sve pastire da ozbiljno saslušaju sve koji su u neprilikama, shvaćajući „njihovu točku gledanja” da bi im pomogli bolje živjeti i prepoznati svoje mjesto u Crkvi. Bono Zvonimir Šagi piše o „Misaonom čovjeku i ateizmu”.
Kana se spominje i povijesnoga prvog hodočašća gradišćanskih Hrvata na grob bl. Alojzija Stepinca. Čitatelji mogu pročitati cijelu homiliju koju je u toj prigodi u zagrebačkoj prvostolnici izrekao biskup Željeznog Egidije Živković.
Sugovornica Kane je mr. Dinka Vuković koja kao majka djeteta s Downovim sindromom upoznaje čitatelje s kojim se poteškoćama susrela, kao i o integraciji djece u društvenu i vjersku zajednicu. Poručuje kako svi moraju učiti – i roditelji, i pastoralni djelatnici. No, s ponosom ističe kako ima više djece koja su aktivna bilo kao ministranti, čitači ili pjevači.
Tatjana Kren potpisuje tekst „Papinska akademija znanosti”, a Kana donosi i putopis Bugarska i Biograd na moru, a odgovara i na pitanje „Što znači biti dobar roditelj?” Rubrika „Odgoj za medije” upozorava na „dobre oznake i neprihvatljivi medijski sadržaj”. U ovome broju nalazi se i više meditativnih tekstova, kao i tekstova iz područja kulture, a Kršćanska sadašnjost predstavlja nova izdanja.