Zagreb,(IKA) – U sklopu jubilarnih 25. svečanosti Pasionske baštine u srijedu 23. ožujka u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu održan je tradicionalni program “Lirika Velikoga petka”. Pozdravljajući okupljene, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač podsjetio je kako su od samog početka prije 25 godine Pasionske svečanosti zdušno podržali članovi DHK. U suradnji Pasionske baštine i Društva hrvatskih književnika utemeljena je kao pjesnički recital “Lirika Velikoga petka” koji se također redovito održava punih 25 godina, što u prostoru ITD, što u crkvi Sv. Katarine, što u DHK. Stihove hrvatskih pjesnika iz različitih razdoblja hrvatske književnosti govorili su ponajbolji dramski umjetnici. Tijekom tih godina hrvatska se javnost susretala i upoznavala s hrvatskim pjesnicima, koji su što u davnim i starijim vremenima, što u našoj suvremenosti ispjevali stihove nadahnute velikim temama kršćanstva, mukom i uskrsnućem Kristovim. Podsjećali smo se Isusove muke kao nepresušnog vrela nadahnuća hrvatskoga duhovnoga literarnoga stvaralaštva, osluškivali smo iz iznimno vrijedne riznice hrvatske poezije pjesničke vapaje, šapate i molitve koji su svjedočili i svjedoče kako je hrvatska pjesnička riječ promišljala čovjekovu egzistenciju u svjetlu Božje objave, kako je odgovarala na pitanja zašto sva ta patnja, zašto moram trpjeti, rekao je Petrač.
Podsjetio je kako je riječ o izričito duhovnoj sastavnici hrvatske književnosti koja se i od Bašćanske ploče do 1945. prirodna razvijala, koja je imala iznimno bogatu i literarnu vrijednu tradiciju, da bi ona u doba komunizma u vrijednosnom smislu bila posve zanijekana, iskorijenjena, zatrta.
U Hrvatskoj je nakon 1945. provedena kulturna titoistička revolucija koja je pomela građansko društvo i građansku kulturu, i izbrisala duhovnu sastavnicu hrvatske kulture, književnosti i umjetnosti. Tom je revolucijom bilo zabranjeno, uklonjeno cjelokupno književno i filozofsko blago proizišlo ili naslijeđeno iz hrvatske srednjoeuropske i zapadnoeuropske tradicije. To osobito vrijedi za cjelokupnu hrvatsku kulturu i književnost religioznoga nadahnuća i kršćanske duhovnosti, ustvrdio je Petrač.
Rekao je kako su Pasionske svečanosti i Lirika Velikoga petka “postupno otkrivale, iznova vrednovale i vraćale vrijednosti zagubljene, rasute i uklonjene baštine, ali i poticale novo duhovno stvaralaštvo”. To je potaknulo književnike svih naraštaja, a osobito nakon što su se 1997. utemeljene i trienalne književne nagrade Pasionske baštine u pisanju novih književnih djela pasionske tematike.
Jedan od vidnih plodova manifestacije Lirike Velikoga petka jest i prvi svezak biblioteke “Pasionska baština” što ga je pod istim naslovom 1998. priredio Ante Stamać. Tomu se svesku pridružuju nove zbirke sličnoga sadržaja ili većega zamaha, poput antologija Hrvatske uskrsne lirike (2001.), Krist u hrvatskom pjesništvu (2007.) i Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika 20. st. (2010.).
Predstavljen je i izbor iz novijega hrvatskog pasionskog pjesništva, tj. radovi pjesnika nagrađenih na trienalnim književnim natječajima Pasionske baštine. Pjesme Danijela Načinovića, Denisa Peričića, Božice Jelušić, Gojka Sušca, Tomislava Milohanića, Drage Čondrića, Tomislava Marijana Bilosnića, Tomislava Žigmanova i Božice Brkan kazivali su dramski umjetnici Dunja Sepčić i Joško Ševo. U glazbenom dijelu nastupili su Lucija Petrač, flauta, i Pavao Mašić, klavir.