LITURGIČAR DR. IVAN ŠAŠKO O EGZORCIZMU

Zagreb, 6. 2. 2002. (IKA) – Dr. Ivan Šaško, docent na Katedri za liturgiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za novi broj “Glasa Koncila” govori o egzorcizmu, koji u posljednje vrijeme izaziva veliku pozornost hrvatskih medija i javnosti.
Osvrnuvši se na novinski i televizijski govor o egzorcizmu na “ekskluzivan” način, dr. Šaško istaknuo je kako razloge koji su doveli do tolike medijske prisutnosti egzorcizama, a ponajprije svega onoga što oni nisu, ne treba tražiti poglavito unutar crkvene zajednice. To je, kako kaže, najčešće plod relativiziranja i nerijetko ruganja. “Za takve neprimjerenosti postoje i društveni i medijski razlozi. Za napisano, izgovoreno i predstavljeno odgovaraju novinari i urednici pojedinih medija. Ono što je do sada pokazano odražava neozbiljnost, a ponekad i uvredu katoličkim vjernicima. Mogu samo reći da se ne treba čuditi takvim prikazima, jer ih rade ljudi koji stručno nisu osposobljeni za praćenje crkvenih zbivanja općenito, a kamoli liturgije”, napominje dr. Šaško. Krivi su, kako kaže, i crkveni službenici koji, protiv crkvenih propisa, vjerničkih osjećaja i zdravoga kršćanskog razuma čine nešto u čemu se Crkva ne prepoznaje. Red je na njihovim poglavarima, a posebice na biskupima, da posegnu za predviđenim sredstvima, kako vjernici ne bi bili zbunjeni, drži dr. Šaško. Napomenuo je da Crkva, kako bi se izbjegle zloporabe, ima veoma stroge propise o egzorcizmima, i što se tiče kriterija i što se tiče (ne) prisutnosti medija. “Crkva u svemu tome, zbog loših iskustava, ne želi od obreda napraviti spektakl te da se zadovoljava puka medijska znatiželja”, rekao je dr. Šaško.
Pojašnjavajući razloge povećanog zanimanja medija za sotonizam, egzorcizam i okultno, dr. Šaško istaknuo je činjenicu da se nalazimo pred obnovljenim zanimanjem za nekadašnje normanske, germanske, keltske i druge religije. “Tako se neopoganske, za razliku od naše kršćanske, skupine u društvu, premda se one tako ne definiraju, posvećuju religioznim arhaičnim praksama (magija, vračanje, sotonizam) ili traženju nekih prirodnih korijena (gnostička ekologija ili razne forme panteizma) ili nekih nejasnih sila ljudske ‘nutarnjosti’. Neki su obredi ovoga tipa vezani uz indoeuropsko nasljeđe (npr. slavlje godišnjih doba, solsticija i sl.)”, napominje dr. Šaško. Takvi pokazatelji, kako kaže, grade sliku duhovnosti koja odbija ideju jedine i isključive istine, a ona bi, prema nekim razmišljanjima, imala važnu svrhu u stvaranju temelja religiozne tolerancije. Unutar te nove ideologije, prema njegovim riječima, sve izgleda dobro, čak i korištenje međusobno suprostavljenih sustava obreda. Promatra li se socijalna psihologija, vidi se da u vremenima nestabilnosti i neke vrste panike čovjek obraća nečemu za što smatra da će mu zajamčiti sigurnost, a to može biti nekada vrač, vidjelac, guru, egzorcist, pojasnio je dr. Šaško. “Obred egzorcizma nije prostor rasprave, nije teološki traktat o demonologiji, već je obredno življenje radosti što je Bog pobijedio sve neprijatelje čovjeka (među kojima nije posljednji neprijatelj đavao, već smrt) otvarajući mu zajedništvo sa sobom i dar vječnosti. Kao i ostala vjernička slavlja, i otklinjanja su proslava života s Bogom”, zaključio je dr. Šaško. (j02134hr/kj)