Rijeka, (IKA) – Ususret posjetu pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u Rijeci je 17. svibnja održana Kulturna tribina Teologije u Rijeci pod naslovom “Liturgija, Crkva i teologija u teološkoj misli Benedikta XVI.”. U dvorani Nadbiskupskoga doma o temi je govorio profesor dogmatske teologije s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu dr. Ivica Raguž. “Opus teološke misli ovog Pape nije moguće predstaviti na samo jednoj tribini. Svjesni toga ograničili smo se na glavne odrednice i teme naznačene u naslovu”, objasnio je u uvodu dr. Jerko Valković, organizator uime riječke Teologije.
Dr. Raguž Papu je predstavio kao teologa koji spaja tradiciju s novim, vrednuje pozitivne datosti, a protivi se negativnim ekstremima. “Vidljivo je to u njegovom stavu prema liturgiji, odnosu sakralnog i profanog. Papa zagovara dijalog, ali ne i poistovjećivanje. Teologija prije II. vatikanskog sabora zagovarala je odvajanje sakralnog i svjetovnog kao da su to paralelne stvarnosti. Joseph Ratzinger protivio se tome, zagovarao dijalog ta dva svijeta, što su i smjernice II. vatikanskog sabora. Ali, nakon toga dolazi opasnost ukinuća razlika, važno postaje samo djelovanje u svijetu, a gubi se svetost liturgije i njezino središnje mjesto u životu svećenika i vjernika. Papa se protivi i toj profanizaciji”. Raguž je u tome pronašao jedan od razloga zbog kojega je Papa iznova vrednovao Tridentski, predkoncilski obred. “Za današnjeg čovjeka je spasonosno ako nađe mjesto različito od svakodnevnice, a to je ono što bi liturgija trebala pružiti. Stari obred je više mističan, dopušta vjerniku promišljanje o otajstvu liturgije. Papa je želio vrednovati tu tradiciju iako je zbog toga bio kritiziran. To je bila njegova reakcija na banalizaciju liturgije.”
U poimanju Crkve također je prisutna dvojba između svetog i profanog, shvaćanje Crkve kao stabilne i nepromjenjive institucije i kao one koje se stalno reformira čitajući znakove vremena. Koncilska reforma stavila je naglasak na pastoralno djelovanje, prisutnost u društvu. No, gubi se važnost sakramenata, čak i službe svećenika. “Papa u središte Crkve stavlja liturgiju i time pokazuje da se Crkva ne određuje sama nego ju Krist određuje. On je protiv toga da se Crkva pretvori u političku zajednicu, kritizira političare i traži promjene odmah. Poziva na prihvaćanje nesavršenosti društva, potiče političko djelovanje vjernika, ali ga ne pritišće. Tu odvaja sakralno od profanog.”
Teologija pape Ratzingera obilježena je dvojicom mislioca, sv. Augustinom i sv. Bonaventurom. “Na liniji Augustina je kada govori o odnosu razuma i vjere, priznajući razlike, ali zagovarajući povezanost. No njegova teologija je smirena, nema silinu i strast sv. Augustina. Po tome je sličniji sv. Bonaventuri, kao i po tumačenju objave. Središte objave je Isus Krist, a jednaka je važnost pisma i tradicije. Za Ratzingera teologija je dogmatski određena. Ne polazi od antropologije i sociologije. U ishodištu teologije nije razum nego objava”, zaključio je Raguž.
U raspravi nakon predavanja, riječki nadbiskup Ivan Devčić primijetio je kako Benedikt XVI. brani slobodu teološke misli u Crkvi. “Vidljivo je to bilo kada je nakon što je izabran za Papu, izdavao svoje knjige. U tim je prilikama isticao da ih piše kao teolog, a ne kao papa, čime je dopustio raspravu i poručio da se teolozi ne moraju složiti sa svim napisanim”, primijetio je nadbiskup.

.