Ljubav donosi obilat rod

Draga braćo i sestre! Kako li je divno u naš život, i u čitav svijet, upisan zakon ljubavi! I u samome središtu Božjega spasonosnog zahvata po Isusu Kristu, kao neprekinutu nit sveukupne povijesti spasenja, pronalazimo ljubav. Ona je trajna i neuništiva, otajstvena klica života kojom je Spasitelj na križu dokraja zapečatio savez Boga i čovjeka, posvetivši je vlastitom žrtvom kao jedini put što “donosi obilat rod” (Iv 12,24). I upravo u Isusovu križu mi slavimo najveći čin ljubavi, otajstvo i vrhunac Božjeg darivanja, kad je Krist pobijedio smrt i prinosom vlastita života “svojom smrću uništio našu smrt” (RM, Vazmeno predslovlje, I). Otac ga je uskrsnućem potvrdio kao Sina i darovao mu “Ime nad svakim imenom” (Fil 2,9) – da se po njemu preobraze nebo i zemlja i da se svi ljudi spase. “Vjera koja promatra Božju ljubav koja se objavila u probodenom Isusovu srcu na križu, rađa ljubav. Ljubav je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo – koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje” (Benedikt XVI., Bog je ljubav, br. 39) – poručuje nam papa Benedikt u svojoj prvoj enciklici. Poruka Uskrsa, na kojoj je utemeljeno čitavo kršćanstvo, sva njegova istina o životu, jasna je i nedvosmislena: Krist, Gospodar svega svijeta, po darivanju samoga sebe sve do smrti, naš je Osloboditelj i Otkupitelj. Njegovo uskrsnuće je Božji konačni ne smrti i ljudskoj zarobljenosti; ono je Božji odlučni da životu, oslobođenju od okova smrti i robovanja grijehu; ono je najdublji odgovor na smisao umiranja i tamu smrti.

Isusovo uskrsnuće temelj je ljudske slobode i izvor nade koja neće razočarati. Svaki onaj koji vjeruje uskrslome Kristu postaje sposoban izaći iz zatvorenosti i vidjeti dalje od vlastitih križeva, siromaštva, odbačenosti i bolesti. Vjerom postajemo ljudi nade, osnaženi da vlastitim svjedočenjem i radom sudjelujemo u preobrazbi svijeta i izgradnji uskrsne budućnosti. Kršćanski vjernik ljubi i s radošću prihvaća život, zauzima pozitivan odnos prema stvarnosti i vrednotama ovoga svijeta, ne pada u gorčinu i srdžbu zbog poteškoća, već ostaje pribran i vedra pogleda – pun radosne nade. Snagom vjere u Kristovo uskrsnuće mi shvaćamo da nad patnjom križa sjaji uskrsna zora, da će nad izmučenim licem zasjati sunce radosti i da će nas nad tamom svake laži i obmane grijati istina i ljubav.

Vjera u uskrsnuće nama je trajni izvor snage za život, za kršćanski put i slobodnu proročku riječ, čak i onda kada se ona “skupo plaća”. Uskrsna vjera razgoni tamu i “noć grijeha” te nas čisti i odgaja da ne robujemo osobnim interesima i ne podlegnemo napasti iskorištavanja drugoga čovjeka. Ona nas udaljuje od “širokoga puta” na kojem se olako mogu opravdati čak i nepoštena sredstva, zavladati zakoni prijevare, korupcije i egoizma. Uskrsna nas vjera jača i u slabosti i poniženju – jer ona zna da nijedna žrtva i ljubav nisu uzaludni. Na taj način kršćanski vjernici, otvoreni poticajima Duha, žive uskrsnuće usred nesigurnosti ovoga svijeta te u nj unose istinsko svjetlo dobrote i požrtvovnosti, poštenoga rada, solidarnosti i posvemašnje spremnosti na ljubav – bez obzira na cijenu i žrtve.

S iskrenom željom da uzmognete biti ljudi uskrsnih vrednota, i u sebi osjećati snagu Krista raspetoga i uskrsloga, svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs!

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2006.

Đuro Gašparović, pomoćni biskup
Đuro Hranić, pomoćni biskup
Marin Srakić, biskup