Split, (IKA) – U sklopu Dana kršćanske kulture u splitskoj palači Milesi predstavljena je 2. travnja, na obljetnicu smrti pape Ivana Pavla II., knjiga Karola Wojtyle “Ljubav i odgovornost” u izdanju nakladne kuće Verbum. Knjigu su uz glavnog urednika Verbuma mr. Petra Baltu predstavili profesou ri pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. don Mladen Parlov i dr. fra Šimun Bilokapić te predstojnik Ureda za obitelj HBK dr. med. Petar-Krešimir Hodžić.
Riječ je o knjizi koja je podijeljena na četiri dijela s dodatkom poglavlja koje je posvećeno bračnom moralu, a nastala je kao plod predavanja koja je mladi profesor Wojtyla održao na Katoličkom sveučilištu u Lublinu 1958. i 1959. godine. Objavljena u knjizi “Ljubav i odgovornost” godine 1960., tek sad doživljavaju svoje prvo hrvatsko izdanje. U knjizi su pitanja ljubavi, čistoće, braka, spolnosti, prokreacije i obitelji smještena unutar cjelovite vizije ljudske osobe, rekao je dr. Parlov te dodao kako knjiga otkriva zašto je pitanje ljudske osobe, njenog bitka i vječnog određenja trajan izazov za misao pape Ivana Pavla II. Knjiga se ubraja u najrječitije svjedočanstvo ishodišta misli budućega Pape, u čijem se središtu nalazi ljudska osoba koju valja promicati zbog nje same i njena dostojanstva. Razvijajući “znanstveni mentalitet”, čovjek je posve izgubio smisao za transcendentnost, ne treba mu Bog ni Duh Božji da bi svome svijetu dao smisao, on je poput suvremenog Prometeja koji stvara vlastiti svijet te mu svojim znanstvenim istraživanjima daje smisao i pravac razvoja. Upravo zbog takvog poimanja čovjeka i svijeta dovodi se u pitanje kršćanska antropologija pa su baš zbog toga važne i potrebne knjige poput “Ljubavi i odgovornosti”, koje vode od antropologije k etici, zaključuje Parlov. Dr. Bilokapić osvrnuo se na povijesni kontekst u kojem nastaje knjiga, vrijeme kad se cjelokupno moralno promišljanje kritički preispituje i vidno distancira od tradicionalne koncepcije spolnosti koja bi bila usmjerena isključivo na prokreaciju. Karol Wojtyla, na tragu sv. Tome Akvinskog, smješta spolni moral u shemu kreposti, ali smatra da spolnost nije moguće shvatiti bez prikladnog razumijevanja ljudske osobe. Stoga Wojtyla koristi rezultate bioloških, psiholoških, socioloških i drugih studija. Bilokapić ističe kako je važna dimenzija Wojtylina promišljanja o spolnosti u tome što on na spolnost gleda kao bitnu odrednicu ljudske osobe, koju pritom lišava i rigorizma koji spolnost svodi na čistu prokreaciju, ali i utilitarizma koji je svodi na čisti užitak. Bilokapić je istaknuo kako je važna ta Wojtylina impostacija, ali i upozorenje da se spolna ljubav može živjeti utemeljena ili na užitku ili na korisnosti ili na vrednotama, te dodaje kako je civilizacijski trenutak, nažalost, izabrao prvo ili drugo, a Wojtyla preporuča treće – vrednote. I dr. Hodžić upozorio je na “kult tijela” koji je započeo s 20. stoljećem, a koji je, nažalost, sveprisutan i danas. Wojtylinu “Ljubav i odgovornost” vidi kao svojevrsnu “draguljarnicu” u kojoj upravo Wojtyla nudi pomoć u razlikovanju lažnih od stvarnih dragulja. Među tim vrijednim “draguljima” dr. Hodžić izdvaja neke poput naklonosti, ljubavi kao žudnje, dobrohotnosti, uzajamnosti, kreposti, objektivnosti, stremljenja za dobro, simpatije, prijateljstva, zaručničke ljubavi, sebedarja, osjetilnosti, osjećajnosti, žrtve, sjedinjenja osoba, institucije braka, roditeljstva. Ističe kako ova knjiga može biti od velike pomoći supružnicima, ali smatra da je upućena svim ljudima i svatko bi u njoj trebao potražiti i proučiti “dragulje” o kojima Wojtyla govori. Napisana prije 50-ak godina, ova je Wojtylina knjiga zapravo “povratak u budućnost” upravo zbog aktualnosti njenog sadržaja, zaključio je Bilokapić.