Ljubeščica, (IKA) – Zahvalnim misnim slavljem u župi Ljubeščica domaći svećenici i sadašnji župnik zajedno su 15. rujna proslavili jubileje svećeništva. U župnoj crkvi Gospe Snježne u svojoj rodnoj župi dijamantni jubilej – 60. obljetnicu svećeništva proslavio je mons. Ivan Vragović, dok su sadašnji župnik Stjepan Makar, rodom iz Dekanovca, i domaći sin Ivan Sakač, župnik u Petrijancu, obilježili 25. obljetnicu svećeništva, a župnik u Gornjoj Rijeci Josip Vragović 20. obljetnicu. Slavlju su se pridružili i drugi domaći svećenici, župnik u Rakovcu kod Vrbovca Franjo Mrvčić, koji proslavlja 37., te župnik u Brezničkom Humu Ivan Vragović ml. s 23. obljetnicom svećeništva.
Misu je predvodio dijamantni jubilarac mons. Vragović, a koncelebrirali su i svećenici iz župa Varaždinsko-topličkog dekanata predvođeni dekanom mons. Valentom Bogadijem. Slavljenici su na početku slavlja pozdravljeni recitacijom “Ti si svećenik zauvijek”, a uime svih župljana čestitao im je vjeroučenik Karlo Sakač. Mons. Vragović pozvao je na molitvu za nova duhovna zvanja, kao i na molitvu za sve pokojne svećenike, koji su rodom iz župe Ljubeščica, te župnike koji su djelovali u toj župi.
U propovijedi je vlč. Josip Vragović rekao da je s nostalgijom u srcu prihvatio čast i dužnost da na tom slavlju propovijeda upravo zbog toga što je najmlađi, primijetivši da, nažalost, već dva desetljeća u Ljubeščici nije bilo mlade mise. Govoreći o svećeništvu, svećeničkom djelovanju i euharistiji, istaknuo je kako od samog Boga dolazi zov i dar svećeničkog zvanja, pozvavši sve da prihvate svoj križ i nose ga da bi po njemu mogli dovršiti Božji plan sa svakim svećenikom, vjernikom, obitelji i našim narodom. “Na tom putu čovjek nije sam, jer poput Krista, kojeg je na križnom putu pratila majka Marija, svakog vjernika i danas prati pogled i molitva nebeske Majke Blažene Djevice Marije”, rekao je, dodavši da mili pogled Gospe Snježne s oltarnog kipa u župnoj crkvi u Ljubeščici prati svakog župljanina. Nakon molitve vjernika djevojčice u bjelini donijele su dvadeset i pet bijelih ruža na dar župniku Makaru, čestitavši mu na taj način uime župne zajednice, a župnik je cvijeće stavio pred oltar zahvaljujući Bogu za dar svećeništva koji već desetu godinu ostvaruje u župi Ljubeščica.
Pri završetku slavlja svećenicima jubilarcima u ime župe i općine Ljubeščica darovane su prigodne slike. Župnik Makar osobno je čestitao domaćim sinovima jubilarcima, istaknuvši važnost tih obljetnica. Zahvalio im je što su se pridružili zajedničkoj proslavi obljetnice, a posebne riječi zahvale uputio je svim župljanima, sestrama milosrdnicama, koje djeluju u župi, te svojim suradnicima na pomoći u organizaciji proslave. Zahvalio je i župnom pjevačkom zboru koji je sa župljanima župniku za srebrnu misu darovao misno ruho. Riječi zahvale uputio je i mons. Ivan Vragović, istaknuvši kako je njegova želja da taj susret i zajednička proslava budu poticaj za nova duhovna zvanja. Zahvalio je svim župljanima na pomoći u organizaciji, a posebno domaćem župniku i njegovim roditeljima Matildi i Roku, koji su također nazočili slavlju. Druženje svećenika jubilaraca, rodbine, gostiju i župljana nastavljeno je u župnom dvoru uz čestitke, zahvale, susrete i uspomene župljana Ljubeščice, ponosnih na mnogobrojna svećenička i redovnička zvanja iz svog kraja.
Najstariji među slavljenicima, mons. Ivan Vragović, rođen je u Ljubeščici 1922., a za svećenika ga je zaredio današnji hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac na Petrovo 1947. Kao kapelan službovao je u Donjoj Voći, Hrašćini i Petrinji, odakle je pozvan na odsluženje vojnog roka. U vojsci je uhićen 1950. i odveden na vojni sud. U montiranom sudskom procesu osuđen je na sedam godina zatvora te je kaznu izdržavao od 1951. u zatvorima u Novoj Gradiški, na Golom otoku i otoku Ugljanu te u Bilači u BiH, nakon čega je 1953. pušten na slobodu. Božjom providnošću mimoišao ga je metak te je mogao nastaviti svećeničko djelovanje. Kratko je djelovao kao kapelan u Bjelovaru, a nakon dosluženja vojnog roka 1955. postaje župnikom u Lukaču. Godine 1962. imenovan je župnikom u Virju, gdje je bio i dekan Virovskog dekanata do 1980. godine, kada je imenovan kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Obnašao je dužnosti suca istražitelja i voditelja kancelarije ženidbenoga suda, te arhiđakona bekšinskog i varaždinskog. Godine 1989. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je monsinjorom. Od umirovljenja živi u svećeničkom domu u Zagrebu.