"L'OSSERVATORE ROMANO" O PROBLEMU PEDOFILIJE NA INTERNETU
Rim (IKA )
Rim, 9. 4. 1998. (IKA) - "Maloljetnici u pogibelji" na Internetu. Tako se o pojavi pedofilije na svjetskoj mreži komunikacija - Internetu, naziva razmišljanje mons. Piera Monnija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Svjetskoj turističkoj organizaciji (
Rim, 9. 4. 1998. (IKA) – “Maloljetnici u pogibelji” na Internetu. Tako se o pojavi pedofilije na svjetskoj mreži komunikacija – Internetu, naziva razmišljanje mons. Piera Monnija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Svjetskoj turističkoj organizaciji (OMT), koji je progovorio o pedofiliji koja se nesmetano širi Internetom, te sve više zabrinjava sociologe, vlade i pravosudna tijela.
U svome opširnom i promišljenom članku, kojeg je 8. travnja objavio vatikanski poluslužbeni list “L’Osservatore Romano”, mons. Monni s gorčinom ističe kako je bijedno trgovanje maloljetničkom pornografijom već “razapelo šatore” na stranicama Interneta sa “slikama koje mogu kružiti u cijelome svijetu, a dostupne su svima” zbog opće i nekontrolirane “najezde” novih adresa i web-stranica, dok su “vlade pokazale da ih nisu u stanju spriječiti”. “Tehnika kojom se slike prenose s računala na računalo”, kazuje mons. Monni, “jednostavna je i isplativa, opasnost da vas netko otkrije zanemariva, a pristup zajamčen 24 sata na dan, sedam dana u tjednu”. Sve je to “zločinačkoj industriji” omogućilo da na Internet ubaci promidžbene poruke i sva ostala promidžbena “pomagala” ne bi li “zagolicala klijente”. Sve se to potom pretvara u opasnost ne samo za perverzne i njima slične, već također i za mlade naraštaje koji takvim sadržajima imaju nesmetan i slobodan pristup, bez ikakva nadzora roditelja.
Moguća rješenja nisu jednostavna, niti se svode na pojednostavljenu “potpunu zabranu”, tj. cenzuru koja bi bila i protiv same prirode toga novog sredstva komuniciranja. Mons. Monni nudi stoga moguća rješenja, koja se sastoje u zajedničkom radu i djelovanju škola, društvenih centara, župa i naravno – obitelji. No, nadasve ističe, kao što je to 1996. godine već učinjeno u Štokholmu na Svjetskom kongresu protiv spolnog iskorištavanja djece, da je najveća odgovornost upravo na obavijesnim sredstvima, a ponajviše na samom Internetu. Upravo bi se oni trebali “boriti protiv nametljivog raka pedofilije” a sam bi Internet, budući da doista ima ogromne mogućnosti na komunikacijskom području, trebao iznaći načina da se promiče i upozorava na sve one adrese i web-stranice udruga katoličkog nadahnuća i nevladinih organizacija koje se, svakodnevno i očito, bore protiv pedofilije.