Rim, 29. 10. 1998. (IKA/CNS) – I dok se milijuni Talijana nadaju najvećemu zgoditku na lutriji u povijesti te zemlji, u iznosu od 32 milijuna američkih dolara, u tamošnjemu tisku se pojavljuju oprečna mišljenja o opravdanosti “loto groznice”.
Želja za dobitkom zahvatila je cijelu Italiju, tako da su, prema tamošnjim procjenama, na svakoga stanovnika kupljena tri listića. Prema nekim teolozima “loto groznica” znak je moralne slabosti i sebičnosti u toj katoličkoj zemlji. “Lutrija može neke ljude učiniti ovisnicima o igrama na sreću, uništiti obitelji i odgovornost prema svakodnevnome životu. Mislim da bi se trebao uključiti alarm. Trebamo stati na trenutak i razmisliti”, mišljenja je kapucin Raniero Cantalamessa. “Mislim da nije grijeh pobijediti, ali kršćanin je suočen s izborom. On ne može taj novac uzeti samo za sebe”, dodaje o. Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma.
Neki od talijanskih svećenika izjednačili su poticanje od strane države na sudjelovanje u igrama na sreće sa promicanjem droga. Poznati kolumnist talijanske kršćanske obitelji “Famiglia Cristiana” o. Leonardo Zega, napisao je u svome članku kako “mnogi dobitnici lutrije imaju zdravstvenih poteškoća, jer postaju vlasnici novaca koje nisu radom zaslužili, postajući tako žrtvama svoje dobre sreće”.
Za razliku od njih, jedan od urednika tamošnjih dnevnih novina “Corriere della Sera” ističe kako se “ne treba zamarati o tome je li moralno da jedna osoba dobije toliki zgoditak. Bitno je to da će milijuni Talijana leći večeras u krevet nadajući se da će postati milijuneri, a to će ih koštati samo 1,600 lira po listiću”. A, ne bi li postali sretni dobitnici, “grozničavi” Talijani ne biraju sredstva da dođu do dobitka te se utječu raznoraznim gatalicama, vidovnjacima ili prizivanju svojih mrtvih.