Lovran, (IKA) – Ured za obitelj Riječke nadbiskupije organizirao je prvu roditeljsku školu koja je okupila 20 obitelji s područja nadbiskupije. U Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 29. travnja do 1. svibnja sudionici su odslušali tri predavanja i sudjelovali u isto toliko radionica.
Roditeljska škola ima kao cilj stjecanje iskustva, znanja i vještina važnih za uspješno roditeljstvo i brak, istaknuto je na susretu. “Upoznati sebe, da bi se moglo upoznati bračnog partnera, a sve radi lakšeg razumijevanja vlastitog djeteta”, pojasnila je tajnica Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije dipl. teologinja Vedrana Blašković.
Voditelji radionica za roditelje bili su prof. psihologije Darko Sambol s temom o postavljanju osobnih ciljeva, prof. Tomislav Tomasić koji je govorio o učinkovitoj komunikaciji u braku, te dipl. psiholog Lahorka Jurčić koja je roditelje upućivala u izgradnju zdravog odnosa s djetetom. Roditeljima se pružala i mogućnost individualnih konzultacija, i to kod dr. Jasne Jerbić u vezi s prirodnim planiranjem obitelji, te kod psihologinje i obiteljskog i bračnog savjetodavca Željke Frković.
Osim roditelja, i djeca su imala radionice koje su vodili odgajateljica i povjerenica za predškolski vjerski odgoj Snježana Horvat, dipl. pedagoginja i odgajateljica s. Gracijana Prodan te odgajateljica s. Jelena Jokić.

U tijeku tri dana stručnjaci psihloginja Jurčić i mr. Dario Miletić održali su predavanja na kojima se govorilo o “Psihološkim aspektima kršćanskog odgoja” te “Komunikaciji, granicama i umijeću svađanja”. Prema riječima Jurčić, takve škole s radionicama potrebne su današnjem društvu jer je premalo vremena za promišljanje i razgovor o sebi kao roditelju i o odnosu s djetetom.
Mr. Miletić je istaknuo kako se karakter stječe tijekom socijalizacije, te se može reći da je u najvećoj mjeri plod odgoja i učenja. “Uloga roditelja nije prvenstveno ispravljanje slabosti djeteta, nego poticanje njegove dobre strane”, rekao je ukazavši na čestu pogrešku roditelja koji obraćaju pozornost na pogreške djeteta, a ne na ono što su dobroga učinili. Govoreći o obitelji kao agensu socijalizacije istaknuo je ulogu očeva. “Očevi koji često komuniciraju s djecom, postaju poslije uvjerljiviji agensi socijalizacije… Ako otac zanemari dijete u ranom djetinjstvu, teško će u doba adolescencije ostvariti uvjerljiv kontakt s njim”, pojasnio je mr. Miletić ustvrdivši kako otac ne može biti zamjena majčinske uloge, jer je njegov utjecaj specifičan.