Svečano euharistijsko slavlje ujedno je bila mlada misa sekundicija o. Perića.

Vjernici su se okupili kod stare crkve Svetog Lovre na groblju i uputili u procesiji noseći kip sv. Lovre prema župnoj crkvi. Svečeve moći u procesiji nosio je mladomisnik Vrhbosanske nadbiskupije i nadbiskupov tajnik don Dino Mustafi.

Po dolasku u župnu crkvu predslavitelj je zapjevao himan „Slava Bogu na visini“ i započeo slavlje mise.

U prigodnoj propovijedi mladomisnik Perić govorio je o životu svetog Lovre, đakona i mučenika iz 3. stoljeća. Istaknuo je Lovrino podrijetlo s Iberskog poluotoka, njegovo prijateljstvo s papom Sikstom i služenje u Rimu.

„Papa Siksto bio je mučen zajedno s đakonima među kojima nije bio sveti Lovro, ali je u tom trenutku prorekao Lovri njegovu skoru mučeničku smrt. Zamolio ga je da crkveno blago razdijeli siromasima, a on je to i učinio. Tri dana nakon Sikstove smrti svoju krv za Isusa prolio je i sveti Lovro – upravo na današnji dan“, rekao je propovjednik.

Zbog načina na koji je mučen, pečenjem na roštilju, i poznate rečenice „okrenite me na drugu stranu jer sam na ovoj već pečen“, sveti Lovro je proglašen zaštitnikom komičara, kuhara i mesara. Zaključujući propovijed mladomisnik je pozvao sve okupljene na nasljedovanje primjera koji je sveti Lovro ostavio cijeloj Crkvi.

Nakon popričesne molitve otpjevan je himan „Tebe Boga hvalimo“ u zahvalu Bogu za zaštitu svetog Lovre koji nad Lukoranom bdije gotovo cijelo tisućljeće te u zahvalu za dar svećeničkog zvanja i služenja fra Ivana Perića.

Na kraju slavlja župnik Marko Dokoza zahvalio je predslavitelju na dolasku i pozdravio prisutne svećenike i đakone. Okupljenim vjernicima zahvalio je što su svojom prisutnošću i molitvom uzveličali župno i mladomisničko slavlje. Fra Ivanu su župljani na dar dali repliku slike svetog Lovre koja se nalazila na stropu župne crkve prije njegova rušenja.

Slavlje je zaključeno mladomisničkim blagoslovom koji su okupljenima zajedno udijelili mladomisnici Perić i Mustafi. Nakon mise župljani su pripremili agape u župnom dvorištu želeći na taj način produžiti radost proslave župne svetkovine i sreću zbog mladomisničkog slavlja koje Lukoran u novijoj povijesti ne pamti.