Madžarevo, (IKA) – U župnoj crkvi Sv. Vida i sv. Jurja u Madžarevu voditelj i urednik na Radiju Marija Petar Bilobrk održao je 27. listopada predavanje o dnevničkim zapisima službenice Božje Marice Stanković i njezinoj suradnji s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem. Predavanje je dio aktivnosti kojima se u obilježavanje 60. obljetnice smrti Marice Stanković uključila i župa Madžarevo, rodna župa njezina oca Fabijana Vragovića.
Bilobrk je život i djelo Marice Stanković počeo istraživati, kako kaže, slučajno. Počeo sam kroz svoja privatna istraživanja vezana uz doktorsku disertaciju o katoličkom pokretu što me usmjerilo na katoličku akciju i Hrvatski orlovski savez, kasnije Križare, pa, između ostaloga, i na Maricu Stanković, rekao je Bilobrk. Puno je pisala, počela je još kao djevojka, a nastavila i kasnije kao učiteljica. Naime, školovala se kod sestara milosrdnica, a nakon završene Učiteljske škole radila je kao učiteljica u Sračincu i Donjoj Voći, a nakon Više pedagoške akademije predavala je u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini te od 1935. i u Zagrebu. Uz posao u školi, sudjeluje u radu orlovske i križarske organizacije. Blisko surađuje s bl. Ivanom Merzom, a od 1930. do 1945. godine predsjednica je križarica. Uređuje glasilo „Za vjeru i dom”, piše članke, putuje, organizira, razgovara, drži predavanja i govore. 1938. godine osnovala je svjetovni institut „Suradnica Krista Kralja”.
No, na sebe je posebnu pažnju, pogotovo tadašnjih vlasti, skrenula na skupu prosvjetnih djelatnika 2. lipnja 1945. godine kada javno ustaje u obranu nadbiskupa Alojzija Stepinca. Uhićena je 1. rujna 1947. godine, na suđenju je odbacila sve političke optužbe i zasvjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Osuđena je na pet godina zatvora u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi, i odslužila ih u cijelosti. I u zatvoru je pisala, a ta pisma su druge žene krijumčarile kroz ušivenu odjeću. Ono što je meni najviše okupiralo pažnju su dnevnički zapisi o danima provedenim u logoru, koje je pisala s puno ljubavi. U njezinim tekstovima nigdje ne možete pronaći mržnju, iako donosi detaljne opise crta lica pojedinih zatvorskih čuvara, rekao je Bilobrk.
Marica Stanković je iz požeškog zatvora izašla 1952. godine, a 1955. je završila svoj dnevnički zapis. Zbog društvenih okolnosti taj je dnevnički zapis iz tiska izašao tek 2000. godine. Bilobrka se posebno dojmio dio u kojem govori o „pasjim kućicama”. Radi se o pet objekata u kojima su bile smještene pojedine zatvorenice, među njima i Marica. Te „pasje kućice” bile su u potkrovlju zgrade gdje je bio tek mali prozor, njima k tome nedostupan, svjetlo je dolazilo tek u 9 ili 10 sati uvečer, a nisu ni izlazile van. To su bili teški trenuci za nju, ali upravo u tim „pasjim kućicama” ona je provodila i duhovne vježbe, kazao je Bilobrk.
Tih pet godina, koliko je provela u Kazneno-popravnom domu u Požegi, Marica Stanković je ponajprije „zaradila” samo zato što je u Radničkom domu u Zagrebu na spomenutom prosvjednom skupu stala u obranu, danas blaženog, kardinala Alojzija Stepinca. Protestirala je protiv svih onih laži i objeda koje su iznošene na Stepinčev račun. S njome je zajedno bila i njezina sestra Marija Grgić i još dvije suradnice. Blaženi Alojzije Stepinac, kao tadašnji zagrebački nadbiskup, davao je Marici podršku. Pomagao joj je i nakon izlaska iz zatvora da dovrši pravila njenog svjetovnog Instituta „Suradnice Krista Kralja”. Na Stepinčevu inicijativu Marica je 1942. godine za svoje zasluge dobila i najveće laičko priznanje od Svete Stolice „Pro Ecclesia et Pontifice”, rekao je Bilobrk. Smatra da Marica danas u hrvatskom društvu nema status koji zavrjeđuje. Ne samo zato što je ona službenica Božja i istaknuta laikinja, nego ona je zaista bila žena koja je cijeli svoj život usmjerila na odgoj mladih djevojaka. Zbog torture koju je prošla, Marica Stanković je po svemu sudeći mogla već biti blažena. No, vjerujem da bi bilo puno bolje da bude proglašena jednom od naučiteljica Crkve. Marica Stanković bila je žena koja je znala što hoće. Znala je ljubiti Boga i živjeti za Boga. Stati u obranu vjere, Crkve i svog nadpastira Alojzija Stepinca. Bila je duhovna majka djevojkama toga doba, poručio je Petar Bilobrk.
Marica Stanković umrla je na glasu svetosti u Zagrebu 8. listopada 1957. godine. Njezin grob nalazi se na 57. polju Mirogoja. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je 16. studenoga 2006. proces za njezinu beatifikaciju i objavio da se Marica Stanković može nazivati službenicom Božjom.