“MAGNIFICAT STAROGA ZAVJETA”

Kateheza br. 34 – Radost i nada poniznih je u Bogu
Uvodno biblijsko čitanje: 1 Sam 2, 1-10
“Kliče srce moje u Jahvi,/ raste snaga moja po Bogu mom./ Šire mi se usta na dušmane moje,/ jer se radujem pomoći tvojoj./ Nitko nije svet kao što je Jahve/ (jer nema nikog osim tebe),/ i nema hridi kao što je Bog naš./ Ne govorite mnogo hvastavih riječi,/ neka ne izlazi drskost iz usta vaših,/ jer Jahve je sveznajući Bog/ pravo on prosuđuje djela./ Lomi se luk junacima,/ nemoćni se snagom opasuju./ Nekoć siti sad se za kruh muče,/ nekoć gladni ne gladuju više./ Nerotkinja rađa sedam puta,/ majka brojne djece svježinu izgubi./ Jahve daje smrt i život,/ ruši u Šeol i odande diže./ Jahve čini uboga i bogata,/ obara čovjeka i uzvisuje./ Diže slabića iz prašine,/ iz bunjišta izvlači uboga,/ da ih posadi s knezovima/ i da im odredi počasna mjesta./ Jer Jahvini su stupovi zemlje,/ na njih je stavio ovaj svijet./ Korake čuva svojih vjernika,/ zlikovce stiže propast u mraku/ (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede)./ Koji se protive Jahvi padaju,/ Svevišnji grmi s nebesa./ Jahve sudi međama zemlje,/ daje silu svojemu kralju,/ uzdiže snagu pomazanika svoga”.

1. Glas jedne žene predvodi nas danas u zahvalnoj molitvi Gospodinu života. Naime u izvješću iz Prve knjige Samuelu upravo pročitani himan pjeva Ana, nakon što je Gospodinu prikazala svoje dijete, malog Samuela. On će biti prorok u Izraelu i svojim će djelovanjem obilježiti prijelaz židovskog naroda na novi oblik vladavine, monarhistički, čiji će protagonisti biti nesretni kralj Šaul i slavni kralj David. Iza Ane je povijest patnje jer ju je, kako prenosi izvješće, Gospodin učinio neplodnom (usp. 1 Sam 1,5). U drevnom Izraelu žena nerotkinja smatrala se suhom granom, mrtvom prisutnošću, također zbog toga što je onemogućavala mužu da ga se trajno sjećaju budući naraštaji, što je bila važna činjenica u još uvijek nesigurnoj i nejasnoj viziji prekogrobnog života.
2. Ipak, Ana je stavila svoje pouzdanje u Boga života te je ovako molila: “Jahve Sabaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čeljade, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove” (1 Sam 1,11). I Bog je uslišao vapaj te ponizne žene, darujući joj upravo Samuela: iz panja je isklijala mladica (usp. Iz 11,1); ono što je u ljudskim očima bilo nemoguće postalo je živa stvarnost u djetetu koje će biti posvećeno Gospodinu. Zahvalnu molitvu, koja je potekla iz usta te majke, preuzet će i “preraditi” druga majka, Marija koja će, premda je ostala djevica, roditi po Božjem Duhu. Doista, u “Magnificatu” Isusove Majke mogu se raspoznati obrisi Anine pjesme koja se, upravo zato, naziva “Magnificat Staroga Zavjeta”.
3. Stručnjaci iznose opažanje da je sveti autor u Anina usta stavio neku vrstu kraljevskog psalma, isprepletenog citatima ili aluzijama na druge psalme. U prvi plan izbija slika židovskog kralja, okruženog neprijateljima moćnijim od sebe, no koji na kraju biva spašen i pobjeđuje jer Gospodin pred njim slama lukove jakih (usp. 1 Sam 2,4). Značajan ja završetak pjesme kada, u svečanoj epifaniji, na scenu stupa Gospodin: “Koji se protive Jahvi padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga” (r.10). Na hebrejskom je posljednja riječ upravo “mesija”, to jest “pomazanik”, što omogućuje da se ta kraljevska molitva preobrazi u pjesmu mesijanske nade.
4. Željeli bismo istaknuti dvije teme u toj zahvalnoj molitvi koja izražava Anine osjećaje. Prva će prevladavati i u Marijinom “Magnificatu” i predstavlja preokret sudbinâ koje Bog ostvaruje. Jaki su poniženi, nemoćni “snagom opasani”; siti se očajnički muče za hranu a gladni uživaju u raskošnoj gozbi; siromašni su dignuti iz prašine i postavljeni su na “počasna mjesta” (usp. rr. 4.8).
U toj drevnoj molitvi lako se može zapaziti nit vodilja sedam djelâ koje je Bog Spasitelj izvršio u povijesti a o kojima Marija govori u svom hvalospjevu: “Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga” (Lk 1,51-54). To je ispovijed vjere dviju majki u Gospodina povijesti, koji se zauzima u obrani posljednjih, siromašnih i nesretnih, povrijeđenih i poniženih.
5. Druga tema koju želimo istaknuti još je više povezana s Aninim likom: “Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi” (1 Sam 2,5). Gospodin koji izokreće sudbine također je u ishodištu života i smrti. Neplodno Anino krilo slično je grobu; ipak Bog je mogao učiniti da i u njemu nikne život, jer “u ruci mu leži život svakog bića” (Job 12,10). Na toj se liniji odmah potom pjeva: “Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže” (1 Sam 2,6). Nada se sada ne odnosi na život djeteta koje se rađa, već je riječ i o nadi da Bog može dići iz smrti. Otvara se, tako, gotovo “pashalni” obzor uskrsnuća. Izaija će pjevati: “Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati” (Iz 26,19).