Majka Crkva kao majka Marija

Uvodno biblijsko čitanje:

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke” I od toga časa uze je učenik k sebi ( Iv 19, 25-27).

1. Upravo u božanskom materinstvu Koncil pronalazi temelj naročitoga odnosa koji Mariju povezuje s Crkvom. U koncilskoj konstituciji Lumen Gentium čitamo da je “Blažena Djevica darom i ulogom božanskoga materinstva koje je sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem, i svojim osobitim milostima i ulogama tijesno spojena i s Crkvom” (LG 63). Na istu se pretpostavku stalno poziva navedena Dogmatska konstitucija o Crkvi da bi prikazala Djevičine povlastice da ono u odnosu na otajstveno tijelo bude Kristovo tip i obrazac: “u otajstvu Crkve, koja se također s pravom naziva majkom i djevicom Blažena Djevica Marija prethodi svojim izvrsnim i osobitim primjerom djevice i majke” (LG 63).
Marijino je majčinstvo nazvano “preizvrsnim i jedinstvenim” jer predstavlja jedini i neponovljivi slučaj: Marija je doista prije vršenja majčinske uloge prema ljudima Majka jedinorođenoga Sina Božjega koji postaje čovjekom. Crkve je pak majka ukoliko duhovno rađa Krista u vjernicima, i tako vrši majčinsku ulogu prema članovima Otajstvenoga Tijela.
Tako Djevica za Crkvu predstavlja uzvišeni obrazac upravo zbog jedinstvene povlastice bogomajčinstva.
2. Lumen Gentium promišljajući Marijino majčinstvo podsjeća da se ono ostvarilo također s uzvišenim duševnim raspoloženjem: “jer je vjernošću i poslušnošću rodila na zemlji samoga Sina Očeva, ne upoznavši muža nego osjenjena Duhom Svetim, kao nova Eva, vjerujući ne staroj zmiji, nego Božjemu glasniku, nimalo ne sumnjajući” (LG 63).
Iz tih riječi jasno proizlazi da Marijina vjera i poslušnost u Navještenju za Crkvu predstavljaju krepost koju treba nasljedovati i, u stanovitom smislu, označuju početak početak njezina majčinskog hoda u službi ljudima koji su pozvani na spasenje.
Bogomaterinstvo se ne može odvojiti od sveobuhvatnog Božjeg spasenjskog nauma, što ga Koncil bez oklijevanja priznaje: “rodila je Sina kojega je Bog učinio prvorođencem među mnogom braćom (usp. Rim 8,29) to jest među vjernicima. U njihovu rađanju i odgajanju ona surađuje materinskom ljubavlju” (LG 63).
3. Ugledajući se na Mariju Crkva postaje Majkom. Glede toga Koncil tvrdi: “Crkva, promatrajući njezinu tajnovitu svetost i nasljeđujući njezinu ljubav, vjerno ispunjavajući volju Očevu, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom, jer propovijedanjem i krštavanjem rađa na novi i besmrtni život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu” (LG 64).
Promišljajući o tom prikazu majčinskog djelovanja same Crkve, možemo uočiti da je rođenje svakoga kršćanina na stanovit način povezano s Isusovim rođenjem kao njegov odraz: kršćani su “začeti po Duhu Svetom” te je njihovo novo krsno rođenje nalik Spasiteljevu rođenju. Crkva štoviše razmatrajući o Mariji nasljeđuje njezinu ljubav, vjerno prihvaćanje riječi Božje i njezinu poučljivost u ispunjavanju volje Očeve. Tako Crkve nasljedujući Djevičin primjer ostvaruje plodno duhovno materinstvo.
4. To što je Crkva majka ipak ne čini suvišnim Marijino majčinstvo. Ona naime vršeći i dalje svoj utjecaj na život Kristovih sljedbenika, pridonosi ostvarenju majčinskog lika Kristove Crkve. U Marijinu svjetlu majčinstvo crkvene zajednice koja bi mogla izgledati donekle općenitom, pozvano je određenije i osobnije izraziti se prema svakom čovjeku, otkupljeniku Kristovu – pokazujući se majkom svih vjernika Marija među njima potiče odnose izvornoga duhovnog bratstva i trajnog dijaloga.
Svakodnevno vjersko iskustvo, u svako doba i posvuda, iznosi na vidjelo potrebu koju mnogi osjećaju da Mariji povjere potrebe svoje svakodnevnice te pouzdano otvaraju srca moleći njezin majčinski zagovor i postižući njezinu zajamčenu zaštitu.
Molitve što ih Mariji upravljaju ljudi svih vremena, brojni izrazi i oblici marijanske pobožnosti, hodočašća u svetišta i mjesta koja čuvaju uspomenu na čudesa što ih Bog Otac učini na zagovor Majke svog Sina, svjedoče o izvanrednom Marijinu utjecaju na crkveni život. Ljubav Božjega naroda prema Djevici potiče uspostavljanje osobnih odnosa s nebeskom Majkom. Istodobno Marijino duhovno materinstvo potiče i umnožava određeno življenje majčinstva Kristove Crkve.
5. Obje majke: Crkva i Marija, bitne su za kršćanski život: moglo bi se reći da je prvo majčinstvo uočljivije, a drugo više unutrašnje.
Crkva se pokazuje majkom u propovijedanju riječi Božje, u dijeljenju sakramenata, posebno sakramenta krsta, u slavljenju euharistije i opraštanju grijeha.
Marijino majčinstvo izražava se na svim područjima dijeljenja milosti osobito u sklopu osobnih odnosa.
Oba su majčinstva nerazdvojiva. Oba doista omogućuju prepoznati istu Božju ljubav koja se želi priopćiti ljudima.