Pariz, (IKA) – Patnje parova koji ne mogu imati djece ne smiju se zanemarivati. Ipak, treba posvetiti budnu pozornost pometnji do koje surogat (zamjensko) majčinstvo može dovesti po pitanju našeg shvaćanja para, djeteta i njegova mjesta u obitelji, ističe francuski biskup Jean-Charles Descubes, predsjednik Vijeća za obiteljska i društvena pitanja Francuske biskupske konferencije, u priopćenju za tisak o surogat majčinstvu objavljenom na web stranici FBK www.cef.fr.
Pitanja koja se u vezi s tim javljaju i pokreću kako u crkvenim tako i u političkim krugovima jasno pokazuju kako se u tome ne smijemo zaustaviti samo na raspravama putem medija već da o tome valja mirno porazmisliti, ističe francuski biskup. Prema mons. Descubesu surogat majčinstvo pokreće tri vrste pitanja: majčinstva žene koja donira jajašce, žene koja rađa i žene koja doji dijete. On podsjeća kako je u vrijeme trudnoće povezanost trudne žene s djetetom koje raste u njezinoj utrobi vrlo snažna i progresivno raste. Tijekom toga razdoblja ona postaje svjesna da je postala majka svoga djeteta koje je u njoj začeto. Žena nije puko gnijezdo ili inkubator, upozorava francuski biskup. On se nadalje pita u kojem će stvarnom i simboličnom odnosu biti dijete s “posuđenim” roditeljima, s djecom tih roditelja te parom koji će dijete uzeti sebi? Te je odnose teško shvatiti kako na psihološkom tako i na pravnom planu. Naše suvremeno društvo misli da je znanost kadra otkloniti sve patnje i da o svemu ima zadnju riječ. No, zar se surogat majčinstvom ne instrumentalizira rađanje jednog djeteta da se na jedan prividan način riješi drama i očaj neplodnosti, pita se na kraju francuski biskup.