Vlč. Jurišić u propovijedi je kritizirao prikaz života sv. Male Terezije u knjizi teologa Tomáša Halíka „Strpljenje s Bogom. Pripovijest o Zakeju danas“. Za njega je promašaj to što Halík promatra život te svetice i crkvene naučiteljice samo kroz prizmu odnosa njezinih sestara u samostanu prema njoj, samo kroz pitanje jesu li joj sestre bile zavidne. Takav pristup gubi iz vida kršćansku veličinu Terezijine malenosti i Božju prisutnost, smatra vlč. Jurišić. Čudi se kako Halík nije primijetio Terezijino iskreno propitivanje vlastite vjere i izražavanje osobnih poteškoća u vjeri pred kraja njezina mladog života, za što je potrebna velika hrabrost.

Upravo je to ono što privlači vlč. Jurišića da iznova, kako je posvjedočio, već dvadeset godina u vrijeme korizme čita „Povijest jedne duše“. Smatra da je potrebno napraviti prostor za susret kako bismo nekoga upoznali, znali nešto o njemu, u njemu prepoznali Krista. „Kako danas uopće razumjeti malenost sestara i kršćana koji rade ono što mi ne vidimo“, upitao je vlč. Jurišić, objašnjavajući da smo često žrtve shvaćanja da se mora biti velik, sveprisutan, viđen, kako bi se ispunilo poslanje pa se tako i u Crkvi nerijetko omalovažava redovnička malenost, skrovitost.

Na kraju je vlč. Jurišić još jednom istaknuo kako sv. Terezija pokazuje strpljivost i hrabrost izricanja svega onoga što ju je iznutra tištalo, izricanja svojih boli i strahova. Rekao je da njezin primjer i nas poziva na hrabrosti učiniti to isto, ako ne pred drugima kao ona, onda barem pred Isusom u svetohraništu.

Koncelebrirali su vlč. Ante Ljulj i vlč. Paulo Henrique dos Santos Coelho.

Prije misnog slavlja molila se Gospina krunica i Večernje pohvale Božanskog časoslova, a nakon misnog slavlja vlč. Jurišić blagoslovio je ruže koje su štovatelji sv. Male Terezije ponijeli kućama.