Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo nastao je kao plod progonstva i mučeništva Katoličke crkve u Španjolskoj koje je prouzročio španjolski građanski rat. U Hrvatsku je Kursiljo prije 50 godina prenio vlč. Andrija Vrane i održao prvi tečaj u Samoboru gdje će ove nedjelje u Kući susreta Tabor, upravo tim povodom, biti svečana sveta misa koju će u 11 sati predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

Vlč. Vrane je podsjetio da je Kursiljo u počecima prvenstveno bio okrenut odraslima jer se vjerovalo da će odrasli moći lakše svojoj djeci prenijeti svoja iskustva vjere i druženja s Bogom, a oni su sami potaknuli onda dalje da se nešto slični učini i za mlade, a onda su i ti isti mladi opet poželjeli na isti način prenijeti svoju vjeru još mlađima od sebe.

Nakon toga osmislili su tečajeve za krizmanike u kojima su sami mladi animatori – „prenositelji vjere i svoga vjerskoga mladenačkog iskustva s Crkvom s Bogom i s ljudima i prenose sada to krizmanicima“.

Imamo iskustvo da je to sada i hit kod nas. Prošle godine smo imali 60 krizmaničkih tečajeva u župama u koje su nas pozvali“, naglasio je vlč. Vrane.

Tajnica Kursilja u Hrvatskoj Ivana Šarušić naglasila je da mnogi ne mogu ni zamisliti kakve su to promjene, a dala je primjer njihovog iznimno traženog ljeta na Krapnju kada u ‘obiteljskim terminima’ osiguravaju roditeljima animatore za djecu i čuvanje male djece.

„I onda se tu događa milost. Posebno je upečatljivo kada im priuštimo vrijeme za ‘bračnu osamu’ i nakon toga mnogi parovi svjedoče kako su se nakon dugo-dugo godina ponovno vidjeli, a ponekad prvi put čuli“, rekla je sugovornica Hrvatskog katoličkog radija i podsjetila na općepoznato: Danas je takav ritam, obitelji toliko žurno žive, da njezini članovi samo prolaze jedni pored drugih, odrađuju obveze – školske životne, kućanske – tako da bračni par ponekad nema vremena vidjeti se i čuti se, „a ključan je taj odnos“.

Uz sve društvene skupine – moglo se također čuti – zadnjih desetljeća Kursiljo puno radi i s hrvatskim braniteljima, a za koje vlč. Vrane upozorava da ih je država zaboravila.

„Zapušteni su bili, napušteni su bili i došlo je do mnogo suicida“, kaže on:

„Osjetili smo da tim ljudima treba pristupiti, da ih treba pozvati i omogućiti im duži boravak, ali ne samo na jednoj obnovi, kako se to znalo činiti, kada bi ih se pozvalo na misu i iza toga još bi bilo kratko druženje i nakon toga razlaz.“

Kod njih su na Kursilju šest dana zajedno i omogućeno im je jedno dublje druženje.

„Rekao je psiholog Zoran Komar koji se brine od strane HBK za branitelje: ‘Ono što im vi dajete to im ja ne mogu dati’“, prenio nam je vlč. Vrane i napravio svojevrsan presjek onoga što rade s braniteljima.

Ključ je da branitelji osjete da su prihvaćeni onakvi kakvi jesu i ne opterećuju ih potrebom da se moraju mijenjati npr. odviknuti od pušenja i pijenja. Nakana im je da se osjete dobrodošlima, ali s druge strane ipak ne stavljaju ‘pod tepih’ njihova razočaranja i muke s kojima su došli na Mali tečaj kršćanstva. Sve se ‘stavlja na stol’, ali ne treba samo na to gledati – na negativno, križ, muku, razočaranja – već i da se može pogled podignuti „jer ima netko tko te gleda, pa ga i ti pogledaj i vidjet ćeš da ti se smiješi“, prepričao je i nastavio:

„Vidi da te Bog nije ostavio, ako te već država odbacila. Bog je taj koji daje novu šansu, jer daje mogućnost da zaživiš ponovno, oslobodiš se depresije i da možeš uspostaviti iskreno prijateljstvo s drugima i da možete zatim zajednički nešto poduzeti“, rekao je uz ostalo.

Treći HKR-ov sugovornik bio je predsjednik Nacionalnog tajništva Kursilja Krešimir Percela koji je ujedno predstavnik Europe u svjetskom Kursilju jer i tamo žele čuti o tolikim plodovima u Hrvatskoj.

On je, pak, napomenuo „da svaka odrasla osoba, koja je realna, zna da u njezinome životu uvijek ima mjesta za napredak“ i da „uvijek ima prostora za rad na sebi kako u svim aspektima, tako i na duhovnom polju“.

„Slušajući iskustva drugih ljudi ili svojih prijatelja na taj način zainteresirani dolaze na naše tečajeve i tko god dođe kaže da se isplatilo, jer mada zvuči puno odvojiti tri ili četiri dana za tečaj – a na kraju je to možda jedan vikend u više godina – svatko zapravo može naći vremena za za rast u vjeri i za produbljivanje svog odnosa s Bogom“, naglasio je Percela, a Šarušić:

„I radost ne možeš živjeti sam. Radost dijeliš. I moraš je dijeliti.“

Šarušić je uz to spomenula primjer upravo vlastite župe u kojoj je kao plod Kursilja – Malog tečaja kršćanstva nastala i ‘obiteljska zajednica’ jer su župljani, polaznici tečaja, osjetili potrebu da žele tu puninu zajedničkog življenja živjeti stalno; i u župi, i u parku i vrtiću u svome naselju, zapravo svugdje u svojoj svakodnevnici.