Zagreb, (IKA) – “Marica Stanković (1900-1957) – životopis i bibliografija”, naslov je knjige objavljenje u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba, a kao 33. knjigu u nizu u biblioteci Likovi uredila ju je Stella Tamhina. U knjizi je tako najprije opisano Maričino djetinjstvo i prvo školovanje, potom studij i nastavničko djelovanje, organizacijski i publicistički rad. U sljedećim poglavljima opisana je zajednica “Suradnice Krista Kralja” koju je osnovala Marica Stanković, a potom i godine Maričina suđenja i zatvora, zatim posljednje godine i smrt. U posljednjem dijelu govori se o Maričinu glasu svetosti, o kojemu nakon njene smrti svjedoče govori i pisma sućuti: o. Ivana Kozelja, o. Bonaventure Dude, Nevenke Šarin, o. Anđelka Fazinića, o. Tomislava Šagija Bunića i drugih.

Na kraju knjige nalazi se i popis objavljenih članaka i knjiga Marice Stanković te popis izabranih tekstova napisanih o njoj. Osim toga, opisi pojedinih dijelova Maričina života u knjizi potkrijepljeni su i prigodnim fotografijama. Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. godine. Školovanje je započela kod Sestara milosrdnica sv. Vinka, a kao maturantica sudjelovala je 1920. godine na sletu Orlovske mladosti u Mariboru, gdje se upoznala s obnoviteljskim nastojanjima krčkog biskupa Mahnića i zauzetim nositeljem katoličke obnove u hrvatskom orlovstvu dr. Ivanom Merzom. Godine 1927. postala je predsjednicom “Sveze hrvatskih orlića”, a 1938. s malom grupom istomišljenica udara prve temelje zajednice, koja će se pod nazivom “Suradnice Krista Kralja” razviti u prvi Svjetovni institutu Hrvatskoj. Za svoje djelovanje 1943. godine primila je visoko crkveno odličje “Pro Ecclesia et Pontifice”. Zbog svoje je katoličke javne djelatnosti i ugleda 1947. bila zatvorena te je na suđenju, gdje je neustrašivo zasvjedočila svoju odanost Kristu i njegovoj Crkvi, osuđena na pet godina zatvora. Kaznu je odslužila u Kazneno-popravnom domu u Slavonskoj Požegi. Teško narušena zdravlja vratila se 1952. g. u Zagreb, a umrla je 8. listopada 1957. godine.