Marija i prvo čudo

1. U događaju svadbe u Kani, sveti Ivan prikazuje prvi Marijin zahvat u javnom Isusovu životu i ističe njezino sudjelovanje u Sinovljevu poslanju.
Već od početka prikaza evanđelist primjećuje da “ondje bijaše Isusova Majka” (2,1). I kao da želi istaknuti da je ta nazočnosti na početku poziva kojeg su zaručnici uputili samome Isusu i njegovim učenicima (usp. Redemptoris Mater, 21), dodaje: “Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici” (2,2). S takvim bilješkama Ivan kao da želi pokazati da je u Kani, kao u temeljnom događaju Utjelovljenja, Marija ona koja uvodi Spasitelja. Značenje i zadaća koju preuzima Djevičina nazočnost, očituje se kada ponestaje vina. Ona, kao vješta i razborita domaćica, odmah to opaža i posreduje da se ne umanji radost svih a, ponajprije, da pomogne mladencima u poteškoći. Obrativši se Isusu riječima: “Vina nemaju” (Iv 2,3), Marija mu izražava svoju zabrinutost za takvo stanje, očekujući odlučno posredovanje. Točnije, prema nekim tumačima Svetoga pisma, Majka očekuje čudesni znak, budući da Isus nema vina na raspolaganju.
2. Odluka Marije, koja je mogla negdje drugdje priskrbiti potrebno vino, očituje hrabrost njezine vjere jer, do tog trenutka, Isus nije učinio niti jedno čudo, ni u Nazaretu, ni u javnom životu. U Kani Djevica još jednom pokazuje svoju potpunu raspoloživost Bogu. Ona koja je u Navještenju, vjerujući Isusu prije negoli ga je vidjela, pridonijela čudu djevičanskog začeća, ovdje, pouzdajući se u moć koju Isus još nije otkrio, izaziva njegov “prvi znak”, čudesnu pretvorbu vode u vino. Tako ona predusreće u vjeri učenike koji će, kako iznosi Ivan, povjerovati nakon čuda: “Isus objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici” (Iv 2,11). Štoviše, postigavši čudesni znak, Marija pruža potporu njihovoj vjeri.
3. Isusov odgovor na Marijine riječi: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” (Iv 2,4), izražava prividno odbijanje, gotovo stavljajući na kušnju Majčinu vjeru.
Prema jednom tumačenju, Isus od trenutka kada započinje svoje poslanje, kao da stavlja u pitanje naravni odnos sina kojega majka poziva u pomoć. Izraz, u govornom jeziku one sredine, želi zapravo istaknuti udaljenost među osobama, s isključenjem životnog zajedništva. Ta udaljenost ne isključuje obzir i poštovanje; izraz “ženo” s kojim se Isus obraća Majci, upotrebljava se u smislu koji će se opet javiti u razgovoru s Kananejkom (usp. Mt 15,28), sa Samarijankom (usp. Iv 4,21), s preljubnicom (usp. Iv 8,10) i s Marijom Magdalenom (usp. Iv 12,13), u razgovorima koji očituju Isusov pozitivni odnos s svojim sugovornicama. S izričajem “Ženo, što ja imam s tobom?”, Isus namjerava istaknuti Marijino sudjelovanje na planu spasenja koje, obuhvaćajući njezinu vjeru i nadu, zahtijeva nadilaženje njezine naravne majčinske zadaće.
4. Od veće važnosti izgleda obrazloženje koje je Isus izložio: “Još nije došao moj čas” (Iv 2,4). Neki istraživači Svetoga pisma, slijedeći tumačenje sv. Augustina, poistovjećuju taj “čas” s događajem Muke. Za druge se, međutim, on odnosi na prvo čudo u kojem će se otkriti mesijanska moć Proroka iz Nazareta. Drugi, pak, smatraju da je rečenica upitna i produljuje prethodno pitanje: “Ženo, što ja imam s tobom? Zar još nije došao moj čas?” Isus daje Mariji shvatiti da sada više ne ovisi o njoj, nego treba preuzeti činiti Očevo djelo. Marija se, stoga, poslušno uzdržava od upornog nagovaranja pa se obraća slugama pozivajući ih da ga poslušaju. U svakom se slučaju pretpostavlja njezino povjerenje u Sina. Isus, kojemu je ona prepustila inicijativu, čini čudo, priznajući Majčinu hrabrost i poučljivost: “Kaže im Isus: #!Napunite sudove vodom#!; I napune ih do vrha” (Iv 2,7). I njihova poslušnost, također, pridonosi pribavljanju vina u obilju. Marijina molba: “Što god vam rekne, učinite”, čuva svoju uvijek aktualnu vrijednost za kršćane u svako doba, i treba obnoviti svoj čudesni učinak u svačijem životu. Ona upozorava na vjeru bez oklijevanja, nadasve kad se podrazumijevaju smisao i korisnost onoga što kršćanin moli. Kako u prikazu Kananejke (Mt 15,24-26), Isusovo prividno odbijanje uzvisuje ženinu vjeru, tako Sinovljeve riječi: “Još nije došao moj čas”, zajedno s izvršenjem prvoga čuda, očituju veličinu Majčine vjere i snagu njezine molitve.
Događaj svadbe u Kani upozorava nas da budemo hrabri u vjeri i u doživljavanju u svom životu istinitosti evanđeoske riječi: Tražite i dat će vam se” (Mt 7,7; Lk 11,9).