Marija, majka prožeta Duhom Svetim

1. Kao krunu razmišljanja o Duhu Svetom, u godini koja mu je posvećena u hodu prema Velikom jubileju, podignimo pogled prema Mariji. Pristanak koji je izrekla u Navještenju prije dvije tisuće godina, predstavlja polazište nove povijesti čovječanstva. Sin se Božji doista utjelovio i započeo živjeti među nama kad je Marija izjavila anđelu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38).
Marijina suradnja s Duhom Svetim, očitovana u Navještenju i Pohođenju, izražava se u stavu trajne poučljivosti nadahnućima Duha Branitelja. Svjesna otajstva njezina božanskog Sina, Marija se prepustila vodstvu Duha da bi se ponašala u skladu sa svojim majčinskim poslanjem. Kao prava žena molitve, Djevica je molila Duha Svetoga da upotpuni djelo započeto začećem kako bi dijete raslo “u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi” (Lk 2,52). U tom liku Marija se prikazuje kao uzor roditeljima, pokazujući potrebu obraćanja Duhu Svetom da bi našli pravi put u teškoj odgojnoj zadaći.
2. Događaj prikazanja Isusova u hramu podudara se s važnim zahvatom Duha Svetoga. Marija i Josip išli su u hram “prikazati” (usp. Lk 2,22), to jest ponuditi Isusa prema Mojsijevu zakonu koji je propisivao otkupninu prvorođenaca i majčino očišćenje. Duboko proživljavajući smisao tog obreda, kao izraz iskrenog darivanja, oni bijahu prosvijetljeni Šimunovim riječima, koje je izgovorio pod posebnim utjecajem Duha.
Lukin prikaz izražajno ističe utjecaj Duha Svetoga na život toga uglednog starca. On je od Duha primio jamstvo da neće umrijeti a da ne vidi Mesiju. I upravo, “ponukan Duhom, dođe u Hram” (Lk 2,27), u trenutku kada su Marija i Josip donijeli dijete. Duh Sveti je onaj koji je izazvao susret. On je nadahnuo starcu Šimunu hvalospjev koji slavi budućnost djeteta, koje je došlo kao “svjetlo na prosvjetljenje naroda” i “slava puka izraelskoga” (Lk 2,32). Marija i Josip divili su se tim riječima koje proširuju Isusovo poslanje na sve narode.
I opet, Duh nadahnjuje Šimuna izreći bolno proročanstvo: Isus će biti “znak osporavan”, a Mariji će “mač boli probosti dušu” (Lk 2,34.35). Prema tim riječima Duh Sveti pripravlja Mariju na veliku kušnju koja je očekuje, i daje obredu djetetova prikazanja vrijednost žrtve prikazane iz ljubavi. Kad je Marija primila svoga sina iz Šimunovih ruku, shvatila je da ga je primila kako bi ga prikazala. Njezino majčinstvo uključit će se u Isusovu sudbinu i svako suprotstavljanje njemu proći će i kroz njezino srce.
3. Marijina nazočnost uz Križ znak je da je majka sve do kraja slijedila bolni put koji je Duh Sveti označio po Šimunovim usnama.
Na Golgoti, u riječima kojima se Isus obraća Majci i ljubljenom učeniku, izbija druga osobina djelovanja Duha Svetoga: on jamči plodnost žrtve. Isusove riječi očituju upravo “marijanski” vid te plodnosti: “Ženo, evo ti sina!” (Iv 19,26). U tim riječima nema izričito Duha Svetoga. Ali, budući da se događaj Križa, kao i cijeli Kristov život, ostvaruje u Duhu Svetom (usp. Dominum et vivificantem, 40-41), upravo u istom Duhu Spasitelj ište od Marije pristanak da žrtvuje Sina, kako bi postala majkom mnoštva djece. Tom najvišem majčinu prikazanju Isusa zajamčen je neizmjerni plod: novo majčinstvo određeno da se protegne na sve ljude.
S križa je Spasitelj htio izliti na ljudstvo rijeke žive vode (usp. Iv 7,38), to jest obilje Duha Svetoga. Ali je htio da to razlijevanje milosti bude povezano s licem majke, njegove Majke. Marija se već javlja kao nova Eva -majka svih živih, ili sionska kći – majka narodâ. Dar sveopće majke bio je uključen u Mesijino otkupiteljsko poslanje: “Nakon toga Isus, znajući da je sve dovršeno”, piše evanđelist nakon dvostruke izjave: Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: Ženo! Evo ti sina! i Evo ti majke! I od tog časa uze je učenik k sebi” (Iv 19,26-28).
Iz tog se prizora može naslutiti sklad božanskoga nauma obzirom na Marijinu ulogu u spasiteljskom djelovanju Duha Svetoga. U otajstvu Utjelovljenja njezina suradnja s Duhom izvršila je bitnu ulogu; također u rađanju i odgoju djece Božje Marijino majčinsko sudjelovanje prati djelovanje Duha Svetoga.
4. U svjetlu Kristova očitovanja na Golgoti, Marijina prisutnost u zajednici u očekivanju Duhova poprima svu svoju vrijednost. Sveti Luka, koji je svratio pozornost na Marijinu ulogu u Isusovu rođenju, htio je istaknuti njezinu značajnu prisutnost u nastanku Crkve. Zajednica je sastavljena ne samo od apostolâ i učenikâ, nego također od žena, među kojima Luka imenuje samo “Mariju, majku Isusovu” (Dj 1,14).
Biblija nam ne daje drugo izvješće o Mariji nakon golgotske drame. Ali jako je važno znati da je Ona sudjelovala u životu prve zajednice i u njezinoj ustrajnoj i jednodušnoj molitvi. Bez sumnje bila je nazočna kod izlijevanja Duha na dan Pedesetnice. Duh koji je već boravio u Mariji, izvršivši u njoj čudesa milosti, sada ponovno silazi u njezino srce priopćujući joj darove i izvanredne milosti potrebne za vršenje njezina duhovnog majčinstva.
5. Marija nastavlja u Crkvi vršiti majčinstvo koje joj je Krist povjerio. U tom majčinskom poslanju ponizna službenica Gospodnja ne nadmeće se s ulogom Duha Svetoga; naprotiv, ona je pozvana od samoga Duha surađivati kao majka. On neprestano budi u članovima Crkve Isusove riječi ljubljenome učeniku: “Evo ti majke!”, i poziva vjernike ljubiti Mariju kao što ju je Krist ljubio. Svako produbljivanje veze s Marijom omogućuje Duhu plodnije djelovanje za život Crkve.