Draga braćo i sestre!
1. U svecima na osobit način sja Kristova svjetlost koja odsijeva na licu Crkve (usp. Lumen gentium, 1). Njihovo štovanje je most koji neophodno povezuje Crkve Istoka i Zapada, podupirući izmjenu duhovnih darova i hod prema punom jedinstvu.
U ljubavi prema Svetoj Djevici, reklo bi se, “natječu se” kako zapadni tako i istočni kršćani, prepoznajući u Mariji Majku Otkupiteljevu i Majku Crkve, sažetak i vrhunac čudesnih djela koja je Bog učinio za čovjeka. Upravo smo ovih dana slavili Marijino uznesenje na nebo. Na Istoku, gdje se taj blagdan naziva i “Usnuće” Marijino, riječ je o najvećem Marijinu blagdanu, na koji se vjernici pripravljaju postom i molitvom kroz osam ili više dana.
Doista, iz Marijina uznesenja proistječe kršćansko gledanje koje istočna baština s pravom ističe: Ako je svaka ljudska osoba načinjena na sliku i priliku Božju, Marija je, kao puna milosti, “najsličnija”. U njoj se potpuno ostvaruje naum Boga koji želi uzdići čovjeka na razinu svoga trojstvenog života. Marija je bila uzdignuta na vrhunac “gledanja Boga”. I to ne stoga što je Riječi Božjoj, kao prava majka, dala svoje tijelo, nego osobito zato što ju je zauvijek sačuvala u svome srcu, kako je to sjajno prikazano ikonom Znamenje. Poznati himan Bogorodici akatist predstavlja Mariju kao “sažetak Kristovih istina”.

2. Zajedno s Marijom, i sveci su veliko blago kako istočne tako i zapadne Crkve, oni su sjaj otkupljenja koje je Krist izvršio. Njihova se smrt spominje kao “rođenje za nebo”, i Crkva ih se svakog dana u liturgiji spominje. Mnogi su od njih zajednički objema baštinama, osobito oni iz biblijskog doba i iz prvih kršćanskih stoljeća. Njima su posvećeni beskrajni napjevi hvale. I umjetnost ih blistavo prikazuje. Narod ih smatra zaštitnicima i uzorima života.
Usporede li se istočna i zapadna liturgija, zapaža se jasno upotpunjavanje. I na tom se polju treba upoznati i više međusobno cijeniti. Stoga mi je drago spomenuti sv. Grgura Velikog: veliki papa, koji prije bijaše papinski poslanik u Carigradu, shvatio je svoju službu Petrova nasljednika kao službu “sluge slugu Božjih.” Istočni su ga kršćani cijenili i pridali mu jedinstveni nadimak “Grgur Dvojeslov”. To je značajni izraz koji, dok doziva u pamet čuveno djelo velikoga pape, nadahniteljski odzvanja programom svetosti i služenja, u kojemu odlučno služenje istini uvijek ide usporedo sa sposobnošću slušanja i živog traženja zajedništva među braćom.

3. Povjerimo Marijinu zagovoru ekumenski hod za koji su kršćani založeni, i kojemu je II. vatikanski koncil dao odlučan poticaj. Okrenemo li se prošlosti pod pogledom zajedničke Majke i u svjetlu svetaca, bit će lakše graditi budućnost svetosti, a s njom i budućnost jedinstva. Nažalost, u povijesti odnosa između Istoka i Zapada nisu nedostajale čak i teške sjene. Ali danas, više nego ikada, treba gledati naprijed, dok se velikim koracima približava treće tisućljeće. Neka Presveta Marija, uzor Crkve, živa slika njezina otajstva, vodi i podupire naše korake.