1. U izvještaju o Isusovu rođenju evanđelist Luka iznosi neke podatke koji pomažu boljem razumijevanju značenja događaja.
Spominje, najprije, popis stanovništva koji je naredio car August, koji obvezuje Josipa, “iz doma i loze Davidove”, i Mariju njegovu zaručnicu da se upute “u grad Davidov, koji se zove Betlehem” (Lk 2,4).
Izvješćujući nas o okolnostima u kojima se ostvaruje putovanje i rođenje, evanđelist nam prikazuje prilike oskudice i siromaštva, koje omogućuju prozreti neka temeljna svojstva mesijanskoga kraljevstva: kraljevstvo bez časti i zemaljskih moći, koje pripada Onome koji ae, u u svom javnom životu o sebi reći: “Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio” (Lk 9,58).
2. Lukin prikaz predstavlja neke opaske, naoko ne jako značajne, s namjerom potaknuti čitatelja na bolje shvaćanje otajstva Rođenja i osjećaje One koja rađa Sina Božjega.
Opis događaja rođenja, jednostavno ispripovijedan, prikazuje Mariju koja snažno sudjeluje u onome što se u njoj događa: “I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle…” (Lk 2,7). Djevičin čin je učinak njezine potpune raspoloživosti surađivati u naumu Božjem, već očitovanom u Navještenju s njezinim “neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38).
Marija živi iskustvo rođenja u potpunom siromaštvu: ne može dati sinu Božjemu ni ono što običavaju pružiti majke novorođenčetu: nego ga, međutim, mora položiti “u jasle”, na brzinu priređenu kolijevku koja je u suprotnosti s dostojanstvom “Sina Svevišnjega”.
3. Evanđelje bilježi da “za njih ne bijaše mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Riječ je o tvrdnji da, spominjući tekst Ivanova Proslova: “Svoji ga ne primiše” (1,11), gotovo predskazuje brojna odbijanja koja će Isus podnijeti u svom zemaljskom životu. Izraz “za njih” izjednačuje u tom odbijanju Sina i Majku i pokazuje kako je Marija već pridružena Sinovljevoj patničkoj sudbini i sudjeluje u njegovu otkupiteljskom poslanju.
Odbijen od “svojih”, Isus je primljen od pastira, grubijana, ozloglašenih, ali izabranih od Boga da budu prvi primaoci radosne vijesti Spasiteljeva rođenja. Poruka, koju im anđeo upravlja, poziv je na radost: “Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod” (Lk 2,10), nakon koje slijedi nastojanje da svladaju svaki strah: “ne bojte se”.
Doista, kako za Mariju u trenutku Navještenja, tako i za njih vijest o Isusovu rođenju predstavlja veliki znak Božje dobrohotnosti prema ljudima. U božanskom Okupitelju, promatranom u siromaštvu betlehemske špilje može se opaziti poziv približiti se s povjerenjem Onome, koji je nada čovječanstva.
Anđeoska pjesma: “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim”, što se može prevesti i s “ljudima dobre volje” (Lk 2,14), otkriva pastirima što je Marija bila izrazila u svom Veliča: Isusovo je rođenje znak milosrdne Božje ljubavi, koja se očituje osobito prema poniznima i siromašnima.
4. Na anđelov poziv pastiri odgovaraju ushitom i žurbom: “Hajdemo, dakle, do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin” (Lk 2,15).
Njihovo traženje nije uzaludno: “Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče” (Lk 2,16). Njima je, kao što nas podsjeaa Koncil, “Bogorodica radosna pokazala svoga prvorođenoga Sina” (Lumen gentium, 57). To je odlučujući događaj za njihov život.
Naravna želja pastira da jave “što im bijaše rečeno o tom djetetu” (Lk 2,17), nakon divnog iskustva susreta s Majkom i Sinom, savjetuje evangelizatorima svih vremena, još veću, potrebu dubokog duhovnog odnosa s Marijom, da bolje upoznaju Isusa i postanu radosni navjestitelji njegova Evanđelja spasenja.
Pred tim izvanrednim događajima, Luka nam kaže da Marija “pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2,19). Dok pastiri prelaze od straha k divljenju i hvali, Djevica, zahvaljujući svojoj vjeri, čuva živo sjećanje na događaje u svezi sa Sinom i produbljuje ih uspoređivanjem u svome srcu ili u najintimnijem središtu svoga bića. Tako ona savjetuje drugoj majci, Crkvi, da posebno cijeni dar i obvezu teološkog promatranja i razmišljanja kako bi se moglo bolje prihvatiti otajstvo spasenja, više ga shvaćajući i navješćujući ga s obnovljenim zanosom ljudima svih vremena.