Budi dio naše mreže
Izbornik

Marija učiteljica bogoštovalja

Papina generalna audijencija u srijedu, 10. rujna 1997.

1. U apostolskoj pobudnici Marialis cultus sluga Božji Pavao VI. časne uspomene predstavlja Djevicu kao uzor Crkve u vršenju bogoštovnih čina. Ta tvrdnja kao da slijedi istinu o Mariji kao uzoru naroda Božjega na putu svetosti: “Primjer blažene Djevice u tom području proizlazi odatle što je Crkva smatra svojim najboljim uzorom u redu vjere, ljubavi i savršenog jedinstva s Kristom, tojest onoga unutarnjeg raspoloženja kojim Crkva, ljubljena Zaručnica, usko povezana sa svojim Gospodinom, njega zaziva i po njemu iskazuje štovanje vječnome Ocu” (16).
2. Ona koja je u Navještenju očitovala potpunu raspoloživost božanskom naumu predstavlja za sve vjernike uzvišeni uzor slušanja i poučljivosti Riječi Božjoj. Odgovorivši anđelu: “Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38), i izjasnivši se spremnom savršeno izvršiti volju Gospodinovu, na Mariju se odnosi blaženstvo kojega je Isus proglasio: “Blaženi oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je” (Lk 11,28).
S tim stavom koji obuhvaća cijelo njezino biće, Djevica pokazuje povlašteni put slušanja riječi Božje, a to je ono bitno u štovanju Boga i postalo je tipičnim u kršćanskom bogoslužju. Njezin primjer daje shvatiti da se bogoštovlje ne sastoji samo u izražavanju čovjekovih misli i osjećaja, nego u slušanju i poznavanju Božje riječi, da bi se upoznala, usvojila i provodila u svakodnevni život.
3. Svako liturgijsko slavlje spomen je Kristova otajstva u spasiteljskom djelu za cijelo čovječanstvo, i nastoji promicati osobno sudjelovanje vjernika u vazmenom otajstvu oživljenom i ostvarenom u obrednim činima i riječima. Marija je bila svjedokinja spasenjskih događaja u njihovu povijesnom razvoju, s vrhuncem u Otkupiteljevoj smrti i uskrsnuću, te je pohranjivala “sve te događaje prebirući ih u svome srcu” (Lk 2,19). Ona se nije ograničavala biti nazočna pojedinim događajima, nego je nastojala shvatiti njihovo duboko značenje, prianjajući svom dušom uz ono što se u njima otajstveno dovršavalo. Marija se, stoga, pojavljuje kao najviši uzor osobnog sudjelovanja u božanskim tajnama. Ona vodi Crkvu u razmatranju slavljenog otajstva i u sudjelovanju u događaju spasenja, promičući u vjernicima želju tijesne osobne povezanosti s Kristom da bi sudjelovali s darom osobnog života u sveopćem spasenju.
4. Marija je, također, uzor molitve Crkve. Marija je najvjerojatnije bila sabrana u molitvi kad je anđeo Gabrijel ušao u nazaretsku kućicu i pozdravio je. Taj molitveni stav sigurno je podupro Djevicu u njezinu odgovoru anđelu i u velikodušnom pristanku na otajstvo Utjelovljenja.
U prizoru Navještenja, umjetnici su gotovo uvijek prikazivali Mariju u molećem stavu. Spomenimo među svima blaženog Angelica. Iz toga proizlazi za Crkvu i svakog vjernika naputak kakvo ozračje treba prethoditi bogoštovnom činu. Zatim možemo dodati da Marija predstavlja za narod Božji uzor svakog izraz njegova molitvenog života. Ona osobito poučava kršćane kako se obraćati Bogu da se zadobije pomoć i potpora u različitim životnim prilikama. Njezino majčinsko posredovanje na svadbi u Kani i njezina nazočnost u dvorani Posljednje večere uz apostole u molitvi u očekivanju Duha Svetoga upućuju da je molitva prošnje bitni oblik suradnje u razvoju spasiteljskog djela u svijetu. Slijedeći njezi uzor, Crkva uči biti odvažna u prošnji, ustrajati u svojim posredovanjima i, nadasve, moliti dar Duha Svetoga (usp. Lk 11,13).
5. Djevica je, također, za Crkvu uzor velikodušnog sudjelovanja u žrtvi. U prikazanju Isusa u Hramu i, nadasve, podno križa, Marija dariva sebe što je združuje kao Majku Sinovljevim patnjama i kušnjama. Tako u svagdašnjem životu kao i u euharistijskom slavlju “Djevica koja prinosi” (Marialis cultus, 20), hrabri kršćane “prinositi žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu” (1 Pt 2,5).

1