Uvodno biblijsko čitanje: “Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem, – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu” (Lk 2,4-7).

1. Crkva je postojano očitovala svoju vjeru u trajno Marijino djevičanstvo. I najstariji tekstovi kad se odnose na Isusovo začeće, Mariju nazivaju jednostavno “Djevicom”, dajući ipak shvatiti da zadržavaju to svojstvo kao trajnu činjenicu, koja se odnosi na cijeli njezin život.
Kršćani prvih stoljeća izražavahu to vjersko uvjerenje grčkim izrazom “aeiparthenos” – “vazda-djevica” – stvorenim da bi se njime označila na jedinstveni i uspješan način Marijina osoba te izrazila jednom riječju vjera Crkve u njezino trajno djevičanstvo. Nalazimo ga u drugom simbolu vjere sv. Epifanija, g. 374. u vezi s utjelovljenjem: Sin Božji “se utjelovio, to jest rodio se na savršeni način od svete Marije, vazda djevice, po Duhu Svetome” (Ancoratus, 119,5; DS 44).
Izraz “vazda-djevica” preuzet je od carigradskog koncila (553), koji tvrdi: Rijee Božja, “utjelovivši se od slavne Bogorodice, vazda djevice Marije, od nje je rođena” (DS 422). Taj je nauk potvrđen i od drugih dvaju ekumenskih koncila, Lateranskog IV (1215) (DS 801) i II. lionskog (1274) (DS 852), te tekstom definicije dogme o Uznesenju (1950) (DS 3903), u kome se trajno Marijino djevičanstvo navodi među razlozima njezina uznesenja tijelom i dušom u nebesku slavu.

2. Sažetim izričajem, crkvena baština prikazuje Mariju kao “djevicu prije poroda, u porodu, poslije poroda”, potkrepljujući, tim trostrukim isticanjem, da ona nije nikada prestala biti djevicom.
Od tih triju potvrda djevičanstva, “prije poroda” nesumnjivo je najvažnija, jer se odnosi na Isusovo začeće i tiče se izravno samog otajstva Utjelovljenja. Od samog početka ona je trajno prisutna u vjeri Crkve.
Djevičanstvo “u porodu” i “nakon poroda”, premda je prešutno sadržano u naslovu djevice, pridanom Mariji već u počecima Crkve, postaje predmetom naukovnog produbljivanja, jer su neki počeli jasno o njemu sumnjati. Papa Ormisda objašnjava da je “Sin Božji postao Sinom čovječjim, rođen u vremenu kao čovjek, otvorivši za rođenje majkino krilo (usp. Lk 2,23) i, po sili Božjoj, ne povrijedivši majčino djevičanstvo” (DS 368). Taj je nauk potvrdio II. vatikanski koncil, koji potvrđuje da Marijin prvorođeni Sin “njezinu djevičansku netaknutost nije umanjio nego posvetio” (LG, 57). Što se tiče djevičanstva nakon rođenja, valja nadasve istaknuti da nema razloga misliti da je želja ostati djevicom, koju je Marija očitovala u trenutku Navještenja (Lk 1,34) poslije promijenjena. Osim toga, izravno značenje riječi: “Ženo, evo ti sina”, “evo ti majke” (Iv 19,26), s kojima se Isus s križa obraća Mariji i ljubljenom učeniku, pretpostavlja stanje koje isključuje prisutnost druge djece rođene od Marije.
Poricatelji djevičanstva nakon rođenja mislili su naći valjani dokaz u izrazu “prvorođenac”, koji se Isusu pridaje u Evanđelju (Lk 2,7), kao da taj izraz dopušta pretpostaviti da je Marija rodila drugu djecu poslije Isusa. Ali riječ “prvorođenac” znači doslovno “dijete prije kojega nema drugog djeteta” i, po sebi, ne vodi računa o postojanju druge djece. Osim toga, Evanđelist naglašava to svojstvo Djeteta, da se uz rođenje prvorođenca povežu neka važna ispunjenja upravo iz židovskog zakona, neovisno o činjenici što bi majka rodila drugu djecu. Svaki prvorođenac potpadao je, stoga, pod te propise, jer je “muško prvorođenče” (usp.Lk 2,23).

3. Prema nekima, Marijino djevičanstvo poslije poroda bilo bi zanijekano od onih evanđeoskih tekstova koji spominju četvoricu “Isusove braće”: Jakova, Josipa, Šimuna i Judu (Mt 13,55-56; Mk 6,3), i razne njegove sestre.
Valja podsjetiti da, u hebrejskom kao i u aramejskom, ne postoji posebna riječ da se izrazi “rođak” te da, stoga, izrazi “brat” i “sestra” imaju mnogo šire značenje, koje obuhvaća različite stupnjeve srodstva. Doista, s izrazom “Isusova braća” označena su “djeca” Marije, one Kristove učenice (usp. Mt 27,56), koja je izričito označena kao #!druga Marija#! (Mt 28,1). “Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu” (KKC, 500).
Presveta Djevica je, stoga, “vazda djevica”. Ta njezina povlastica je posljedica božanskog majčinstva, koje ju je posvema posvetilo Kristovu otkupiteljskom poslanju.