Marijina duhovska uloga

Uvodno biblijsko čitanje: “Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu. Svi bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom” (Dj 1,12-13a.14).

1. Prelazeći životni put Djevice Marije, II. vatikanski koncil se sjeća njezine nazočnosti u zajednici koja očekuje Duhove: “Budući da se Bogu svidjelo da tajnu ljudskoga spasenja ne očituje prije negoli izlije od Krista obećanoga Duha, vidimo apostole prije dana Pedesetnice kako #!jednodušno ustrajno mole sa ženama i s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom (Dj 1,14), i kako Marija svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već kod Navještenja bio osjenio” (LG,59). Prva zajednica čini uvod rođenju Crkve; Djevičina nazočnost pridonosi označivanju njezina konačnog lica, plod duhovskoga dara.
2.Koji je Marijin položaj u odnosu na silazak Duha Svetoga u ozračju očekivanja, koje je prevladavalo u dvorani Posljednje večere nakon Uzašašća?
Koncil izričito ističe njezinu moleću nazočnost glede izlijeva Duha Svetoga: ona moli “svojim molitvama dar Duha”. Ova osobito značajna zabilježba proizlazi iz trenutka kada je u Navještenju Duh Sveti već sišao na nju, osjenivši je i potaknuvši utjelovljenje Riječi. Imajući već sasvim izuzetno iskustvo toga dara, Presveta Djevica ga je mogla cijeniti više negoli netko drugi; ona je, doista, dugovala svoje majčinstvo tajnovitom zahvatu Duha, koji je od nje načinio ulazak u svijet Spasitelju. Za razliku od onih koji su bili nazočni u dvorani Posljednje večere u plašljivu očekivanju, ona je, potpuno svjesna važnosti obećanja svoga Sina učenicima (usp. Iv 14,16), pomagala zajednici dobro se pripremiti za dolazak “Utješitelja”. Njezino jedinstveno iskustvo, stoga, dok joj je pomoglo žarko željeti dolazak Duha Svetoga, obvezivalo ju je također pripraviti pameti i srca onih koji su bili uz nju.
3. Za vrijeme te molitve u dvorani Posljednje večere, u dubokom zajedništvu s apostolima, nekim ženama i Isusovom “braćom”, Gospodinova Majka zaziva dar Duha za sebe i za zajednicu. Bilo je prikladno da se prvo izlijevanje Duha nad njom, koje se dogodilo s obzirom na božansko majčinstvo, obnovi i osnaži. Doista, podno križa, Mariji je bilo podijeljeno novo majčinstvo, ono prema učenicima. Upravo je to poslanje zahtijevalo obnovu dara Duha. Djevica ga je, stoga, željela, obzirom na plodnost svoga duhovnoga majčinstva. Dok u času Utjelovljenja Duh Sveti bijaše sišao nad nju, kao osobu pozvanu dostojno sudjelovati u velikom otajstvu, sada se sve završava u službi Crkve, kojoj je Marija pozvana biti slikom, uzorom i majkom.
U Crkvi i za Crkvu ona, sjećajući se Isusova obećanja, očekuje Duhove i moli za sve mnogostruke darove, prema svačijoj osobnosti i poslanju.
4. U kršćanskoj zajednici Marijina molitva poprima posebno značenje: podupire dolazak Duha, potičući njegovo djelovanje u srcima učenika i u svijetu. Kao u Utjelovljenju Duh je oblikovao u njezinu djevičanskom krilu Kristovo fizičko tijelo, tako u dvorani Posljednje večere isti Duh silazi oživjeti njegovo mistično tijelo. Duhovi su, stoga, plod i trajne Djevičine molitve, koje Utješitelj prima s posebnom naklonošću, jer je izraz njezine majčinske ljubavi prema Gospodinovim učenicima. Razmatrajući moćno posredovanje Marije koja očekuje Duha Svetoga, kršćani svih vremena, u dugom i mučnom hodu prema spasenju utječu se često njezinu posredovanju da bi obilnije primili darove Utješitelja.
5. Odgovarajući na molitvu Djevice i zajednice okupljene u dvorani Posljednje večere na dan Duhova, Duh Sveti ispunja Djevicu i nazočne puninom svojih darova, izvršivši u njima duboku promjenu obzirom na širenje Radosne vijesti. Kristovoj majci i učenicima udijeljena je nova snaga i novi apostolski dinamizam za rast Crkve. Posebno, izlijevanje Duha vodi Mariju vršenju njezina duhovnog majčinstva na jedinstveni način, po njezinoj nazočnosti isprepletenoj ljubavlju i njezinu svjedočanstvu vjere. U Crkvi koja se rađa ona predaje učenicima, ono neprocjenjivo blago, svoja sjećanja o Utjelovljenju, o djetinjstvu, o skrovitom životu i poslanju božanskoga Sina, pridonoseći da ga vjernici upoznaju i jačajući njihovu vjeru. Nemamo nikakvu informaciju o Marijinu djelovanju u prvotnoj Crkvi, ali je dopušteno pretpostaviti da je, i nakon Duhova, nastavila živjeti skriveni i skroman život, budan i djelatan. Prosvijetljena i vođena Duhom, vršila je duboki utjecaj na zajednicu Gospodinovih učenika.