Marijinim putem prema "nebeskim integracijama"

Poštovani pripadnici Vojne biskupije,
I ove godine 5. kolovoza okuplja nas blagdan naše zaštitnice Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta te Dan domovinske zahvalnosti. Ta dva blagdana, objedinjena u slavlju, šalju nam poruku za konkretno postupanje u našemu svagdanjem životu.

Na početku pokrštenja našega naroda dolazi nam Isusova Majka – “Naša Gospa”. Njoj je posvećeno naše najstarije svetište, ono u Solinu na Otoku uz rijeku Jadro, koju rado nazivamo hrvatskim Jordanom, jer je tu započelo naše pokrštavanje. Njoj je kralj Zvonimir podigao katedralu u Biskupiji kod Knina i dao uklesati Njezin lik u zabat pred oltarom. Upravo taj Gospin pralik uzeli smo za lik i sliku naše Zaštitnice.

Marija kao suradnica Božja u ostvarenju Stvoriteljeve zamisli o čovjeku, uvijek je na početku spasenjskog djela. Nju će Bog pozvati da kao suradnica – službenica Gospodnja – bude sredstvo utjelovljenja Sina Božjega. Ona, ponizna službenica Gospodnja, sa svom spremnošću prihvaća taj izazov i “dopušta” Bogu da se po Njoj dogodi Utjelovljenje. To je početak spasenja za cijelo čovječanstvo, to je početak nastanka jednoga novog Božjeg naroda.

Marija je svjesna da je njezina suradnja s Bogom dobro ne samo za nju, nego i za sve one koji će poslije nje doći i poput nje volju Božju prihvaćati cijelim svojim životom. Upravo zato je Sveta Stolica Majku Mariju, pod naslovom Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, dala našoj Vojnoj biskupiji za zaštitnicu. Svojim krštenjem te po njemu našim savezom s Bogom, ušli smo u poseban suživot s Ocem nebeskim i Sinom njegovim Isusom Kristom. “Njegov smo čak i rod” (Dj 17, 28). I zato, slaveći blagdan naše Zaštitnice postavljamo sebi pitanje: nastojimo li živjeti dostojno poziva na koji smo pozvani?

Naši pređi, kao i naši branitelji, kojima moramo biti trajno zahvalni za slobodu koju imamo, bili su svjesni toga dostojanstva. Živjeli su u ljubavi prema Bogu i narodu. U vrijeme obrambenog Domovinskog rata ponovno je Marija bila na početku našega spasenja. Krunicom u ruci i krunicom oko vrata dali smo do znanja svima gdje je izvor naše snage. Kršćanska Europa je to prepoznala, zato je zajedno s nama molila nebesku Majku za mir na ovim prostorima. Kršćanska Europa to prepoznaje i danas, kada s poštovanjem i respektom prihvaća hrvatskog vojnika i policajca u međunarodnim susretima, a osobito u Lurdu na međunarodnom vojnom hodočašću. To poštovanje treba biti poticaj za naše još dublje kršćansko življenje. Zar i Hrvati, koji u anketama o povjerenju daju najviše glasova Katoličkoj crkvi i hrvatskoj vojsci, time ne potvrđuju koliko su im važne upravo duhovne vrijednosti koje živi hrvatski vojnik, poput Marije surađujući s Bogom da se i po njemu ostvari Kraljevstvo Božje na zemlji.

I u ovim vremenima, koja su jednako ozbiljna kao i prošla, kada se hrvatski vojnik sprema da bude u europskim integracijama čimbenik mira, znajmo da nam naša nebeska Zaštitnica i primjer njezina života moraju biti uzor i orijentir u našem hodu prema Nebeskim integracijama. Ono što nam je poručio Vojni ordinarij Francuske: “Vi imate vrijednosti koje je Europa izgubila i zato ste potrebiti Europi”, neka bude poticaj svima nama da vrednote Bogoljublja i Domoljublja još više produbljujemo i tako poput Marije budemo svijetu putokaz kako valja živjeti.

To će, također, biti izraz naše zahvalnosti Bogu; to će biti najbolji nastavak onog djela koje su učinili naši branitelji i naši poginuli prijatelji, jer ćemo nastaviti graditi ono zašto su se oni žrtvovali i svoje živote darovali.

Svima vama, pripadnicima Vojne biskupije, kao i svim djelatnicima MORH-a i MUP-a te pripadnicima oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske čestitam Dan Vojne biskupije, Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti!

Vaš
Juraj Jezerinac, vojni ordinarij

U Zagrebu, 2. kolovoza 2004.