Split, (IKA) – U sklopu ovogodišnjega međunarodnog znanstvenog, književnog i izdavačkog dijela programa 17. Marulićevih dana, koji se održava u zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Društva prijatelja kulturne baštine, Split, Književnog kruga i HAZU te Pučkog otvorenog učilišta Imotski od 18. do 22. travnja, uz sudjelovanje 19 znanstvenika iz sedam zemalja sudjeluje je i dr. Mladen Parlov s KBF-a i ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Dr. Mladen Parlov doktorirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu 1996. na području teologije duhovnosti tezom: “Il mistero di Cristo – modelo di vita cristiana secondo Marco Marulić”. Objavio je više knjiga, među njima i “Otajstvo Krista – uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću”. Govoreći o temi “Marulić molitelj i učitelj molitve, dr. Parlov je kazao kako se u središtu kršćanskog življenja nalazi stvarnost molitve te da je cjelokupna kršćanska duhovna tradicija, u svojim raznovrsnim granama i strujama, veliki dijelom nauk o molitvi. Marulić se ubraja u značajne duhovne učitelje. Njegova su djela odgojila naraštaje redovnika i pobožnih laika. Može se reći da se svojim djelima Marulić predstavlja ne samo kao molitelj, nego i kao učitelj molitve. “Marulićeva djela otkrivaju nam kako je njegova osobna molitva pod utjecajem izvora kojima se služio, Svetoga pisma i crkvenih otaca, ali i vremena u kojem je živio. S druge strane, njegov nauk o molitvi otkriva njegovo osobno iskustvo, a istodobno pokušava trajno biti biblijski i otački utemeljen, što mu daje težinu i aktualnost kako u njegovo vrijeme, tako i danas. Stoga ne čudi, kazao je dr. Parlov, što Silvano Razzi, prevoditelj Marulićeva “Evanđelistara” na talijanski, u popratnoj posvetnoj poslanici piše kako mu mnoge “stručne i obrazovane osobe kažu da ih od svega što su pročitali u svom životu nijedno djelo nikad nije više raspalilo prema duhovnom životu… kako su osjetili da je to učinilo ovo djelo”. Drugim riječima, u 16. stoljeću Marulićeva su djela prepoznata kao djela koja služe na izgradnju kršćanskoga duhovnog života, kao svojevrsni duhovni priručnici. Poglavlja o molitvi u njima svakako se ne ubrajaju među ona od manjeg značaja, zaključio je dr. Parlov.