Zagreb, (IKA) – U sklopu 6. festivala prvih “Mediji i prava djeteta” – čiji se bogat program od 20. studenoga, kada je Međunarodni dan djeteta, do 23. studenoga održava u Zagrebu – u petak 21. studenoga su u Velikoj dvorani Zagrebačkoga kazališta lutaka održana predavanja stručnjaka i kratka rasprava. Nazočilo je mnogo slušatelja, posebno učitelja i profesora iz osnovnih i srednjih škola te odgajatelja iz dječjih vrtića.
Zanimljivo je što je program započeo sudjelovanjem Debatnoga kluba OŠ Jure Kaštelana iz Zagreba. Oni su, podijeljeni u afirmativnu i negacijsku grupu po tri člana, raspravljali o temi “Mediji (ne)pridonose pravima djece”.
Prva od odraslih govorila je savjetnica pravobraniteljice za djecu Maja Flego. Rekla je kako su obje dječje grupe u pravu, jer su mediji važno mjesto afirmacije dječjih prava, ali se u njima događaju i brojna kršenja tih prava, i to najčešće prava na privatnost. Naglasila je kako je djetetova dobrobit važnija od interesa javnosti. No upozorila je kako mediji nisu glavna prijetnja djeci, nego su to oni koji bi se trebali brinuti o njima. Kazala je kako je slika djece koja se stvara u medijima rezultat ili stereotipa ili predrasuda. Navela je podatak kako je lani bilo 27 ili 3 posto tužbi protiv medija zbog nanijete štete djetetu. Kazala je i kako je pisanje o kršenju prava djeteta pridonošenje pravima djeteta. Važno je kako se u medijima piše o djetetu, mediji se trebaju obraćati i djeci, a velika je odgovornost roditelja kako će pak djeca koristiti medije. Istaknula je kako su dali prijedlog da se osnuje istraživačko-razvojni centar za medije, što bi bila interdisciplinarna ustanova. S tim prijedlogom su se i ostali izlagači složili, a valja napomenuti kako su se u većem dijelu izlaganja mnogih predavača preklapala. To je bilo stoga što su svi iznosili i dobre i loše strane medija, skretali pozornost na način kako se dijete u medijima prikazuje, te istakli odgovornost roditelja.
Predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Tanja Radočaj propitkivala je u svome izlaganju mogu li mediji biti prijatelji djeci. Navela je tzv. Izazov iz Osla o prebacivanju odgovornosti između roditelja i medija. Došli su do zaključka da roditelje treba educirati, a medije popraviti. No taj projekt nije zaživio izvan Norveške jer nije bilo kritične točke prihvaćanja iz drugih zemalja.
Psihologinja u zagrebačkom Dječjem vrtiću “Mali Princ” i pročelnica Sekcije predškolskih psihologa Ksenija Ranogajec-Benaković govorila je o temi “Djeca u zagrljaju medija”. Naglasila je kako se danas stvara generacijski obrazovni jaz između roditelja i djece, stvara se i nesigurnost, jer djeca često informatički više znaju. Djeca žive u virtualnoj stvarnosti, a uzrok može biti zlostavljanje i zanemarivanje djece. Navela je kako rezultati različitih istraživanja pokazuju da su djeca izložena do šest sati na dan utjecaju televizije, kinematografa, videoigrica, računala i interneta. “Svjesni smo da je korištenje medija nužno u današnje vrijeme. Važno je istražiti na koji način roditelji te odgojno-obrazovni djelatnici i stručnjaci mogu zaštiti prava i potrebe djece te pridonijeti kritičkoj analizi i vrednovanju medijskoga sadržaja”, rekla je.
O djeci u oglašavanju zanimljivo je govorio povjesničar umjetnosti dr. Feđa Vukić. Riječ je o vizualnoj kulturi korištenja lika djeteta u komercijalnoj komunikaciji, što je u Hrvatskoj praksa još od 1835. godine! Govorio je o različitoj vrsti recipijenta i opisao društveni kontekst u kojem su oglasi stvarani. Naglasio je kako je svijet oglašavanja svijet fantazija te kako je takva manipulacija išla kroz povijest.
Zanimljivo i korisno predavanje bilo je “Mediji i subkulture mladih” sociologa dr. Benjamina Perasovića iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar koji je iznio i niz primjera. “Od pedesetih godina do danas mediji i subkulture na različite su načine povezani. Subkulture mogu stvarati i vlastite medije, u literaturi često nazvani mikro-medijima, koji nam pružaju značajne informacije o diskursima nastalim na subkulturnim scenama. Sociolozi su praćenjem društvene reakcije na devijantne pojave još potkraj šezdesetih razvili koncepte moralne panike. Taj se pristup pokazao valjanim u hrvatskom društvu. Senzacionalizam i česta moralna panika uz politizaciju predstavljaju glavnu poteškoću u mogućnosti racionalnijeg medijskog pristupa subkulturnim stilovima i široj kulturi mladih”, rekao je.
O tome koji su modeli diskriminacije djece govorio je filozof dr. Hrvoje Jurić s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. “Pored diskriminacije po rasnoj, etničkoj, religijskoj, rodnoj i klasnoj osnovi, treba naglasiti i diskriminaciju djece koja se kreće u rasponu od pedofilije do pedofobije”, kazao je.
Dr. Gordana Vilović iz Međunarodnoga centra za obrazovanje novinara govorila je o medijima i pravu djece javnih osoba. Javne osobe je podijelila u nekoliko kategorija, onih koji su po svome poslu izloženi javnosti i onih koji su to postali zbog sukoba sa zakonom i tragedija. U načinu kako ih predstavljaju mediji, najčešće je posrijedi etički nihilizam i novinarska arogancija, kazala je.
Na kraju je Sanja Modrić, pomoćnica glavnoga urednika Novoga lista i moderatorica skupa, analizirala kako su različiti mediji pisali i prikazali slučaj učenika koji se pokušao zapaliti. U tome izlaganju bilo je ponajviše riječi kako se (ne)štiti dječji identitet.