Zagreb, 12. 5. 1999. (IKA) – “Etika u medijima”, bila je tema druge tribine koju u sklopu svibanjskog niza od četiri socijalne tribine, priređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve u Zagrebu. Tribina je održana u utorak 11. svibnja u prostorijama Tribine grada Zagreba. U nazočnosti pomoćnog biskupa zagrebačkog Vlade Košića, u prepunoj dvorani nastupili su predavači dr. fra Mirko Mataušić, predsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara i ravnatelje Hrvatskoga katoličkog radija, te dr. Stjepan Malović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Otvarajući tribinu, voditelj dr. Stjepan Baloban, predstojnik Centra za promicanje socijalnog nauka, između ostaloga je istaknuo važnost medija u suvremenom društvu, pa tako i u hrvatskom, rekavši da se danas uvriježilo mišljenje “ako nešto nije medijski popraćeno, da se nije ni dogodilo”. Stoga i etika u medijima ima posebno važno mjesto. Dr. Stjepan Malović, govoreći o etici u medijima, istaknuo je da elektronički mediji imaju posebno veliki utjecaj na javno mnijenje. Za njih se često kaže ne samo da utječu već i da oblikuju javno mnijenje, poštivanje etičkih načela u medijima, kako pisanima tako i elektroničkima, zato ima prevažno mjesto. I ne samo u izvješćivanju, već i u ostalim sadržajima, rekao je predavač, s čime se složio i dr. Mataušić, potvrdivši da ljudi kupuju novine i radi drugih sadržaja – zabave, poučnih štiva i dr. Mediji imaju i odgojnu ulogu, o čemu valja voditi također računa. Dr. Malović je istaknuo da su novinari u svom radu često izloženi kušnjama da prekrše etička načela, ali za to nisu odgovorni samo oni, već i vlasnici medija, kojima je cilj postići što bržu i veću zaradu, pa u toj trci “zaboravljaju” na poštivanje etičkih načela, a na to često prisiljavaju i novinare. U masovnim medijima mora postojati sloboda izražavanja, pluralitet vlasništva, a novinari i vlasnici moraju poštivati cijeli splet etičkih normi, da bi izvješćivanje bilo istinito, točno, provjereno, a publika imala u njih povjerenje. Premda to često nije i uvjet zanimljivosti nekoga medija, kako je rekao i dr. Mataušić. Danas se ne može govoriti o objektivnom izvješćivanju, jer mnoge situacije, primjerice nakon rata u nas, otežavaju novinarsku objektivnost. Unatoč tome on se, poštujući etička načela, mora truditi da izvješćuje istinito, točno, provjeravati istinitost izvora informacije prije nego je dade u javnost. Objasnio je i neke odnose nužno potrebne za pošten rad novinara, te istaknuo da je u Hrvatskoj danas veliki problem što je vlasništvo nad mnogim medijima stečeno “preko noći”. Trka za dobiti u mnogim je medijima za njihove vlasnike jedini kriterij. Ocijenivši da je suvremeno novinarstvo vrlo organiziran profesionalni odnos, potvrdio je da su novinari u Hrvatskoj danas uočili nužnost poštivanja profesionalnih standarda sukladno etičkim zahtjevima, premda, kako je poznato, i u Hrvatskoj ima očitih primjera kršenja etičkih načela u medijima. Danas se mediji više nego ikada “preispituju”, a novinari moraju svojim profesionalnim odnosom stvoriti povjerenje publike. U građanskom društvu mediji bi morali biti “kontrolori” javnosti, ali ne i “četvrta vlast”, kako ih neki u svijetu smatraju. Spomenuo je i važnost medijske pedagogije, rekavši da se danas u svijetu Crkva promiče uvođenje medijske pedagogije u sve razine škola. Još je rekao da bi publika – gledateljstvo, slušateljstvo i čitateljstvo, trebalo imati nadzor nad medijima, jer publika može djelovati pozitivnim reagiranjem na kakvoću medijskih sadržaja. To je tzv. ekologija kulturnog okoliša, tj. čuvanje medijskih sadržaja od “zagađivanja”. Utjecaju publike često se suprotstavlja “spirala šutnje”. Javnost, naime, ne može nadzirati medije, jer se događa da “šutljiva” većina daje mogućnost “glasnoj manjini” u oblikovanju medijskih sadržaja i programa, pa se čini da je nametnuto mišljenje “glasne manjine” ispravno. Govoreći o kršćanskom pristupu etici u novinarstvu, dr. fra Mirko Mataušić istaknuo je da se ona temelji na Bibliji i na Evanđelju. “Kršćanska etika i u medijima ističe prvenstvo ljubavi i odgovornosti Bogu, odgovornosti za stvoreni svijet, za njegovu budućnost i odgovornost pred budućim naraštajima. Kršćanin ne prihvaća liberalni pristup etici, već onaj koji se temelji na Božjim zakonima. Načela crkvenoga socijalnog nauka mogu se vrlo dobro primijeniti u medijima, i općenito u novinarstvu, a o etici u medijima govore i brojni crkveni dokumenti”, istaknuo je između ostaloga te rekao da “u novinarstvu nije dovoljna dobra nakana, već biti ‘kompetentan’. Mediji, naime, često iskrivljuju sliku svijeta, ljudskih, ujedno i kršćanskih vrednota, života, obitelji, ponašanja. Zato novinar mora biti ‘kompetentan’, da bi uživao povjerenje publike. Budući je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, njegovo je neotuđivo pravo da nitko to njegovo ljudsko dostojanstvo ne narušuje u javnosti. Kršćanski se novinar (pa i svaki drugi) mora naučiti da u javnosti poštuje svakog čovjeka, makar se s njime i ne slagao”. Nabrojio je načela crkvenoga socijalnog nauka, koja se u potpunosti podudaraju sa zahtjevima kršćanskog poimanja etike: “poštivanje ljudskog dostojanstva, usmjerenost na opće dobro, solidarnost, opciju za siromašne, supsidijarnost, istinitost, točnost i slobodu izvješćivanja”. I on je istaknuo potrebu povjerenja u medije te njihov veliki utjecaj na javnost, često vrlo loš utjecaj na odgojnost, te značenje tržišta, koje je često vrlo loše. “Loše tržište je kada ‘novine jure za tržištem’ u namjeri da prodaju svoj proizvod, te lošim sadržajima ‘namame’ kupce na kupnju”, rekao je. Nakon izlaganja u raspravi koja je slijedila, postavljana su brojna pitanja, posebice o mjestu i ulozi suvremenoga hrvatskog novinarstva, na koja su odgovarala oba predavača.