Vatikan, (IKA) – Papa Franjo proglasio je 17. svibnja četiri redovnice svetima: jednu Talijanku, jednu Francuskinju i dvije Palestinke, prve svetice s tog područja: Mariju Alfonsinu Gatas iz Jeruzalema i Mariam Bavardi iz Galileje, nazvavši ih svjedokinjama jedinstva i karitativne djelatnosti. Među mnoštvom vjernika okupljenih na vatikanskom trgu njih oko 2000 stiglo je s Bliskog istoka na čelu s palestinskim predsjednikom Mahmudom Abbasom, koji se prethodnoga dana susreo Papom.
Riječ je o prvim arapskim sveticama iz Palestine. Maria Alfonsina Gatas rođena je u Jeruzalemu 1847. i tamo umrla 1927. Marim Bavardi porijeklom je iz Galileje, rodila se godine 1843, postala je monahinja u Francuskoj, a umrla u Betlehemu 1878. Bila je nepismena, ali je davala teološke savjete i objašnjenja s izvanrednom jasnoćom, a to je bio, prema Papinim riječima, plod Duha Svetoga koji ju je izabrao kao sredstvo susreta i zajedništva s muslimanskim svijetom. Slično se ponašala i s. Maria Alfonzina Ghattas, koja je shvatila što znači ižarivati Božju ljubav u apostolatu te je postala svjedok blagosti i jedinstva. Ona nam daje jasan primjer odgovornosti jednih prema drugima, a to znači živjeti jedni u službi drugih, istaknuo je u propovijedi Sveti Otac i primijetio kako naviještanje uskrslog Krista nije dužnost samo pojedinaca, već ga treba proživljavati zajednički, svjedočeći jedinstvo među kršćanima i karitativno djelovati prema svima. Apostoli su izravno doživjeli Isusovo uskrsnuće i bili svjedoci kao očevici tog događaja. Zahvaljujući njihovu autoritativnom svjedočanstvu, mnogi su povjerovali. Iz vjere u uskrslog Krista nastale su i nastaju brojne kršćanske zajednice. I mi danas temeljimo našu vjeru na svjedočanstvu apostola koje je stiglo do nas zahvaljujući poslanju Crkve. Naša vjera je usko povezana, prema Papinim riječima, s njihovim svjedočanstvom koje je kao lanac neprekidno povezano kroz stoljeća. Do toga je došlo ne samo pomoću apostolskih nasljednika, već iz kršćanskih pokoljenja u pokoljenje. Svaki je Kristov učenik pozvan svjedočiti njegovo uskrsnuće, posebno u sredinama u kojima se zaboravlja Boga i u kojima je čovjek izgubljen.