Požega, (IKA) – U koncertnoj dvorani Glazbene škole u Požegi otvorena je 16. listopada Međunarodna konferencija Hrvatske Paneuropske unije na temu “Ideologemi, totalitarizmi i istina: pomirenje europskih povijesti. Pogled iz Europske unije i Hrvatske u Europskoj uniji”. Konferencija se održava u suorganizaciji s Međunarodnom Paneuropskom unijom i Ministarstvom vanjskih poslova Republike Hrvatske pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, čiji je izaslanik Mate Granić. Uz delegacije Paneuropske unije iz desetak europskih zemalja na Konferenciji sudjeluje i Alain Terrenoire, predsjednik Međunarodne europske unije. Među uzvanicima bio je i požeški biskup Antun Škvorčević. Nakon pozdrava predsjedavajućeg akademika Mislava Ježića, potpredsjednika Međunarodne PU i Pave Barišića, predsjednika Hrvatske PU, riječ nazočnima uputio je biskup Škvorčević, istaknuvši: “S posebnim osjećajima poštovanja upućujem vam dobrodošlicu u gradu Požegi, gdje je Katolička Crkva svojim djelovanjem prisutna od prvoga njegova pisanog spomena tijekom gotovo 800. godina. O tom svjedoči dragocjeno zdanje crkve Sv. Lovre s freskama s kraja 13. i 14. stoljeća, pošteđeno u vrijeme 150. godišnje otomanske vladavine, te franjevačka crkva iz istoga doba. Te crkve rječiti su svjedoci europskoga kulturološkog kruga kojem Požega pripada. Njegovu posebnu dionicu predstavlja crkva Sv. Terezije Avilske, današnja katedrala, izgrađena darežljivošću bečke carice Marije Terezije. Španjolska svetica na hrvatskom oltaru u Požegi podsjeća da odavna postoji ujedinjena Europa svetaca, izraslih na temelju kršćanskih vrijednosti u duhovne velikane u različitim zemljama, prihvaćenih od najvećeg dijela europskih naroda. Dobro došli u grad takve ujedinjene Europe, koju je nadvojvoda gospodin Otto von Habsburg u Požegi otkrio, od srca joj se radovao i u njoj uživao.
Pred vama, poštovani sudionici Konferencije Paneuropske unije, smatram uputnim i ovom prigodom zapitati se: Što je zapravo Europa? Znadem da joj nije lako odrediti geografske granice, svjestan sam da je ona više od toga. Piše papa Ivan Pavao II.: “Više nego kao zemljopisno područje Europa se može okvalificirati kao pretežno kulturni i povijesni pojam, koji obilježava zbilju nastalu kao Kontinent zahvaljujući i ujediniteljskoj snazi kršćanstva, koje je znalo međusobno integrirati različite narode i kulture, te koje je najuže povezano s cjelokupnom europskom kulturom”). “Od biblijskog poimanja čovjeka Europa je dobila ono najbolje u svojoj humanističkoj kulturi, crpila nadahnuće za svoja intelektualna i umjetnička djela, izradila pravne norme i, nipošto na posljednjemu mjestu, promicala dostojanstvo osobe, izvor neotuđivih prava. Na taj je način Crkva kao čuvarica Evanđelja sudjelovala u širenju i učvršćivanju onih vrijednosti koje su europsku kulturu učinile sveopćom”, kaže sveti Papa. Europsku uniju danas tvori prvenstveno jedinstveni pravni sustav, temelj slobodnog gospodarstva i tržišta te zajamčena ljudska prava. Taj okvir postaje sve tješnji pred umnoženim problemima, i nisu malobrojni niti beznačajni glasovi onih koji pozivaju na više političkog jedinstva. No, zacijelo bi valjalo temeljiti je ispitati kakvo je jedinstvo potrebno Europi. Latinski termin “Unio” uglavnom govori o brojčanom jedinstvu različitih naroda i država. Poznato nam je iz obiteljskog života kako fizički biti jedni drugima blizu nema uvijek pozitivno značenje. Štoviše, pokatkad u braku fizička prisutnost i blizina drugoga postaju nepodnošljivima, dolazi do rastava, prvenstveno zbog toga što ne postoji unutarnja, duhovna poveznica, jedina moćna uspostaviti onu stvarnost koju latinski nazivamo “communio” – zajedništvo, u kojem je drukačiji prihvaćen kao obogaćenje te pridonosi bogatstvu života i dostojanstvu svih. Nije li vrijeme doraditi mjerila europskog jedinstva te među njih snažnije uključiti i kršćanski sustav vrijednosti kojem je temelj Isus Krist, uosobljena ljubav, koja je uljudila naš kontinent. Stvarnosti bratstva, jednakosti i slobode, revolucionarno skovane, zlorabljene u vrijeme komunizma, pomućene suvremenim individualizmom i sekularizmom valjalo bi oduhoviti evanđeoskim humanizmom. Svima vama želim da se vaš rad ovdje u Požegi odvija u ozračju “communio” te on bude uspješan po ostvarivanju vašeg dubokog međusobnog zajedništva.