Rim, (IKA) – Nastalu kao odgovor na tragedije II. svjetskog rata i holokausta, Opću deklaraciju o ljudskim pravima potpisali su 10. prosinca 1948. godine u Parizu članovi novonastalih Ujedinjenih naroda. Dokument, preveden na više od 500 jezika, najprevođeniji je u svijetu, a štiti međunarodnu razinu slobode pojedinaca i društva. Riječ je o instrumentu koji je golemom broju ljudi pomogao da postignu veću slobodu i sigurnost, a pomogao je također u sprečavanju kršenja prava, u postizanju pravednosti te jačanju zakona o ljudskim pravima na nacionalnoj i međunarodnoj razini, istaknuo je u poruci glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda Antonio Guterres. U prigodi Svjetskoga dana posvećenoga toj temi, Ujedinjeni će narodi u Parizu pokrenuti kampanju za utvrđivanje poštovanja ljudskih prava u svijetu, u vidiku 70. obljetnice deklaracije, koja se obilježava sljedeće godine.
U ovom je razdoblju nedostatak temeljnih ljudskih prava sve češće povezan sa sve većom gladi koja je posljedica ratova u Siriji i u afričkim zemljama kao što su Južni Sudan, Srednjoafrička Republika i područje na kojemu djeluju islamski teroristi Boko Harama. Ta povezanost ljudskih prava s glađu, i ljudskih prava s ratovima, krajnje je zabrinjavajuća, objasnio je zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa Paolo Beccegato, prenosi Radio Vatikan. Nažalost, glad u svijetu ponovno je u porastu, nakon dugog razdoblja stalnoga pada, dodao je te istaknuo da, osim toga, pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, ali i uvjetima, primjerice, što se tiče pravednosti, kao što su samovoljna zatvaranja, pogubljenja bez sudskog postupka, zatvorski uvjeti… sva ta prava nisu zajamčena, posebice u ratnim prilikama. Studija koju je nedavno objavio FAO, pokazuje da je više glad razlog tih neočekivanih velikih migracijskih kretanja, nego rat, dodao je, te primijetio da zacijelo svako kršenje ljudskih prava na neki način najavljuje veliki migracijski tijek.
U 12. i 13. članku Opće deklaracije jasno je zaštićeno pravo osobe da napusti i da se vrati u vlastitu zemlju, kao i pravo da dobije azil u drugim zemljama u slučaju progona. Međutim, 250 milijuna migranata u svijetu i 65 milijuna izbjeglica i prognanika lišeno je onoga na što imaju pravo u skladu s međunarodnim obvezama. Na neki se način želi zatvoriti oči pred tom stvarnošću osim kada ti ljudi dođu k nama u vrlo velikom broju, i ilegalnim putom, primijetio je Beccegato te objasnio – ilegalnim u smislu da zbog nas postaju ilegalni, jer im ne omogućavamo sigurne humanitarne kanale ili koridore. U tom bi smislu odlučujuća trebala biti uloga politike u zaštiti osobe i ljudskoga dostojanstva. Iskustvo nam govori da rad u svrhu međunarodne solidarnosti, zaštite prava, prihvata migranata, ako se u prvom trenutku možda rasipa malo energije, dugoročno, međutim, obogaćuje doista sve, i to općenito, ali i na kulturalnom i gospodarskom planu. Stoga, prihvat, solidarnost i zaštita prava nije samo naredba, uputa etičkoga, moralnoga obilježja, nego su oni za dalekosežnu politiku također uputa koja može doista dovesti do općega dobra, zaključio je zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa.