Pakrac, (IKA) – Na Međunarodni dan nestalih osoba, 30. kolovoza, u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje za sve poginule, ubijene i nestale hrvatske branitelje i civile u zajedništvu s domaćim župnikom Matijom Jurakovićem, župnim suradnikom Marijom Rašićem i tajnikom Krunoslavom Jurakovićem. Uz vjernike pakračke župe na slavlju su sudjelovali članovi Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja iz cijele Hrvatske na čelu s predsjednicom Ljiljanom Alvir, koji su prigodom Međunarodnog dana nestalih osoba organizirali program u Pakracu.
Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup je kazao: “Okupili ste se u Pakracu da biste pred Bogom posvjedočili kako naši zatočeni, nestali hrvatski branitelji i druge osobe nisu nestali nego su živi u našem pamćenju, u toplini našega srca, u našoj ljubavi s kojom im iskazujemo poštovanje.” Ustvrdio je kako je spomen na njih najsnažniji kad o njima mislimo pred Bogom i povjeravamo ih njegovoj ljubavi. Pozdravio je članove Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, kao i druge braniteljske udruge, izaslanika predsjednice Republike Hrvatske, saborske zastupnike Franju Lucića i Zdravka Ronka, zamjenika ministra zdravlja Republike Hrvatske Marijana Cesarika, požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića te pakračkoga gradonačelnika Davorina Hušku. Pozvao je sve prisutne da provjere osjećaje srca, te se pokajanjem oslobode svega što je u njima mračno i nemoćno, napose osjećaja mržnje i osvete kako bi spomen na njihove najmilije bio dostojan čin poštovanja.
U homiliji biskup je kazao kako ne bi želio održati govor u kojemu bi se bavio zločincima u Domovinskom ratu, jer to ne bi bilo u skladu s naviještenom Božjom riječju, niti u skladu s našim poginulima, zatočenima, nestalima braniteljima i civilima. Održati govor protiv nekoga, izraz je ljudske nemoći pred zlom koje se dogodilo, ustvrdio je. Našoj Hrvatskoj najmanje je potrebno produbljivanje rana, nego njihovo liječenje te je naglasio da su se okupili u crkvi kako bi Bogu otvorili svoja srca, da u njih uđe ljekovita snaga njegova Duha ljubavi, praštanja i milosrđa. Potom se osvrnuo na nekoliko tuga koje još uvijek vladaju u hrvatskom društvu kao neočišćena posljedica Domovinskog rata i daljnje prošlosti. Među ostalim je spomenuo kako smo i minulih tjedana bili svjedoci nesposobnosti određenih javnih dužnosnika i visokih crkvenih predstavnika pristupiti minulim događajima na dostojnoj civilizacijskoj razini koja pošteno traga za istinom te se ne služi crno-bijelom tehnikom po kojoj su žrtve samo na jednoj strani a zločinci na drugoj, etničko čišćenje izveli samo drugi a ne naši, osuđuje samo suprotne a opravdava vlastite postupke, žali svoje žrtve a ostaje ravnodušan prema tuđim. Osvrnuo se u tom smislu na neke tvrdnje visokih javnih dužnosnika u Srbiji napose o etničkom čišćenju za koje optužuju hrvatsku stranu, bez ikakva odnosa prema hrvatskim ljudima i drugom nesrpskom življu koje je s područja pod kontrolom pobunjenih Srba bilo prognano sa svojih ognjišta, a domovi im i crkve razorene. Podsjetio je i na više od 20 tisuća banjolučkih Hrvata koji su prije 20 godina preko Davora bili jednostavno istjerani iz svog zavičaja gdje nije bilo ratnih akcija niti su oružje imali u rukama.
Biskup je pozvao nazočne da pamte stradanja svoga naroda i iskazuju poštovanje prema svojim poginulima i nestalima, ali da ne učine pogrešku te ne vide stradanja Srba za koje snose odgovornost ponajprije njihovi vođe koji su ih uveli u rat i donijeli nesreću svima i da tragajući za cjelovitom istinom o ratnim događajima imaju suosjećanja za svaku žrtvu bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Istaknuo je kako dijeli tugu sa svima onima koji žale za svojim nestalima i stradalima, moleći Boga da nam pomogne preboljeti i izliječi našu bol. Pozvao je nazočne da ne postanu žrtvama onih koji još uvijek nastoje manipulirati i najnovijim žrtvama za svoje političke i druge potrebe, nego da u čistom pamćenju čuvaju spomen na sve poginule i nestale, promiču pomirenje i zauzimaju se za dugoročni mir u našoj domovini.
Na temelju prvog čitanja iz Knjige ponovljenog zakona, u kojem Mojsije govori narodu neka posluša Božje zakone i uredbe po kojima će poživjeti, ući i zaposjesti zemlju koju im on daje i biti velik narod, biskup je kazao nazočnima da se i mi danas u Hrvatskoj trebamo zapitati na koji način mislimo biti posjednici naše lijepe domovine, slušanjem i vršenjem Božjih zapovijedi ili po nekim drugim pravilima ponašanja. Podsjetio je kako po našim negativnim međusobnim odnosima i određenim zakonima koje Sabor izglasava možemo gubiti svoju zemlju, ne teritorijalno, nego na dubljoj, duhovnoj razini. Kazao je da se domovina najbolje izgrađuje, posjeduje i čuva kad su naši međusobni odnosi utemeljeni na Božjem zakonu, da se tako gradi sigurna sadašnjost, i bolja budućnost. Dodao je da je domovina u našem ljudskom srcu i savjesti u onim opredjeljenjima slobode koja su dostojna Boga i čovjeka, da izvan toga ne znamo tko smo. Protumačio je kako Isus u tom smislu uspostavio u današnjem evanđelju važan razgovor s pismoznancima i farizejima koji su Božji zakon sveli na izvanjsko i legalizam a društvene odnose na prijetvornost. Upozorio je kako možemo nastojati svoju društvenu stvarnost popravljati u onome što je oko nas, ali da ona neće postati bolja dok se ne zapitamo što je u nama i ne započnemo sa svom iskrenošću mijenjati sebe iznutra, popravljati svoje srce, čistiti ga od zloće. Ako iznutra ostanemo nečistih misli, zlih namjera, pokvarenih opredjeljenja, bit ćemo na društvenoj razini širitelji zla i nesreće. Kazao je da je i nedavni Domovinski rat započeo u nečistim srcima i savjestima onih koji su smislili strategiju progona, ubijanja drugih, otimanja i razaranja njihovih materijalnih dobara. Istaknuo je da se nutarnja čistoća savjesti može postići samo snagom Božjom te po njoj živjeti opredjeljenja poštenja i poštovanja drugih. Podsjetio je da nisu u Hrvatskoj nedavno pobijedili oni koji su nastupili sa zlom ratnom strategijom napojenom mržnjom i uperenom protiv drugih, nego oni hrvatski branitelji koji su nutarnjom čistoćom ljubavi krenuli u obranu domovine, ljudske slobode i dostojanstva te drugih vrijednosti. Ukazao je nazočnima da trenutačno nema u Hrvatskoj drugih koji bi nešto mogli učiniti za njezin napredak, nego smo to mi koji sada živimo, te ih je pozvao da poput najvećeg dijela hrvatskih branitelja ne usvajaju nečistu i gubitničku strategiju “biti protiv drugih”, nego ostanu s Bogom opredijeljeni za ono što je čisto, časno, plemenito i dostojno po čem se uvijek pobjeđuje.
Na svršetku svetog slavlja biskup je izrazio nadu da je Božja riječ u sve prisutne unijela bistrinu pogleda na njihove nestale i poginule. Zahvalio im je za molitvu kojom su ih preporučili Božjem milosrđu. Na poseban način zahvalio je predsjednici Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljani Alvir za inicijativu da se njihov susret održi u Pakracu, kao i za sva nastojanja oko pronalaska nestalih. Poželio je svima blagoslovljen i miran dan u Pakracu.