Dubrovnik, 10. 9. 1998. (IKA) – Međunarodni kongres mladih dominikanaca, na kojemu sudjeluje sedamdesetak sudionika i predavača iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije, Njemačke, Poljske, Španjolske i Švicarske, održava se od 7. do 13 rujna u Međunarodnome središtu hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku. Radni jezici kongresa su hrvatski, njemački i španjolski, a raspravlja se o položaju i ulozi obavijesnih sredstava u suvremenome svijetu te njihovoj mogućoj upotrebi u naviještanju Radosne vijesti Isusa Krista.
Na otvorenju kongresa, uime priređivača, Hrvatske dominikanske provincije i Centra za nakladničku djelatnost, govorio je o. Frano Prcela, a zatim su se sudionicima obratili dr. Urlich Steymans, provincijal Austrijske i Južnonjemačke dominikanske provincije, Javier Martinez Contreras, izaslanik četiriju dominikanskih provincija iz Španjolske te dr. Hrvoje Lasić, regens studija Hrvatske dominikanske provincije. Sudionike su pozdravili i Ivana Burđelez, voditeljica Međunarodnoga središta hrvatskih sveučilišta, dubrovački biskup Želimir Puljić te gradonačelnikov izaslanik Miho Katičić. Na tiskovnoj konferenciji u povodu Kongresa, novinarima su na pitanja odgovarali, uime organizatora o. Frano Prcela te predavači na kongresu: zamjenik ravnatelja IKA-e i predavač novinarske etike na Hrvatskim studijima u Zagrebu dr. Danijel Labaš te španjolski dominikanac o. dr. Felicissimo Martinez Diez, profesor u Venezueli.
Radni dio skupa započeo je poslijepodnevnim izlaganjem dr. Labaša o antropološko-filozofskom viđenju čovjeka kao sudionika ponajprije međuljudske, a potom i društvene komunikacije, s osvrtom na shvaćanje čovjeka u svijetu novih javnih glasila poput Interneta. Obavijesna sredstva danas imaju veliku ulogu u stvaranju javnog mnijenja, “utječu na politiku i posebno na razvoj demokracije. Utječu i na sliku koju ljudi stječu o Crkvi i vjeri. Istodobno utječu i na sliku koju čovjek ima o sebi samome”, istaknuo je dr. Labaš, pozivajući na razmišljanje i raspravu upravo o načinima kojima bi se “Crkva u suvremenom svijetu” trebala služiti “novim dostignućima ljudskog genija”.
Drugi dan skupa, 8. rujna, dr. Labaš je nastavio s izlaganjem te je, među ostalim istaknuo da se “Crkva svakodnevno nalazi pred novim izazovima. Jedan od najvećih jest kako posuvremeniti vlastiti govor, kako svoj nauk učiniti dostupnijim ljudima i vjernijim Gospodinu”, te nadodao da je “areopag modernog vremena svijet komunikacije koja ujedinjuje čovječanstvo”. U drugom izlaganju toga jutra dr. Labaš želio je upozoriti na neke druge činjenice. Naime, u svom predavanju o “Neverbalnoj komunikaciji” upozorio je mlade dominikance da je i danas, premda smo “opkoljeni” novim obavijesnim sredstvima, nedopustivo zanemariti međuljudsku komunikaciju “licem u lice” jer je oko 70% ljudske komunikacije upravo neverbalno, premda se uobičajenim “sredstvom” ljudske komunikacije smatra riječ ili govor. U tom je kontekstu govorio o važnosti izgleda i kretnji našega tijela, izričajima lica, gestikulacijama ruku, te odijevanju. “Govorimo svime onime što jesmo. I oči, i usne i spol govore i kad ne progovaraju, kada ne izriču riječju”, istaknuo je predavač, nazivajući neverbalnu komunikaciju neposrednijom, “manje proračunatom” komunikacijom kojoj se “više vjeruje jer se smatra istinitijom upravo zbog toga što je povezana s dubokim osjećajima”. Naše je tijelo “produžetak naše duše”, rekao je dr. Labaš, “a naša se ‘duševna’, emocionalna stanja vide na našem tijelu. Nemoguće je prikriti bijes u očima, crvenilo u licu zbog stida, nelagodu kretnji u napetim prilikama”, dodao je dr. Labaš, pozivajući mlade dominikance na razmišljanje i o toj vrsti komunikacije u naviještanju Evanđelja.
Trećega dana studijskog tjedna, 9. rujna, o služenju obavijesnim sredstvima u evangelizaciji mladim je dominikancima govorio o. dr. Felicissimo Martinez Diez, i sam dominikanac i profesor teologije u Venezueli. U prvom dijelu svoga izlaganja o. Diez osvrnuo se na važnost i “neizbježnost” korištenja javnim glasilima u evangelizaciji, dok je u drugom izlaganju u prvi plan stavio crkveno, a osobito redovničko naviještanje Radosne vijesti. “Što nam nude obavijesna sredstva u stvaranju javnog mnijenja? Što Crkva može učiniti glede kritičkog razgovora s televizijom? Može li televizija stvarnost pretvoriti u religijski program?”, pitanja su koja je o. Diez postavio mladim dominikancima, a oni su potom o njima raspravljali u radnim skupinama. Svoje zaključke iznosili su u poslijepodnevnim satima na plenumu, bogatom i raznolikom raspravom i sučeljavanjem mišljenja.
Cilj je dominikanskoga Reda upoznati istinu te je priopćivati ostalima s ciljem propovijedanja i spasenja duše što predstavlja temeljnu zadaću Reda. Dominikanci “u prvi plan” stavljaju služenje sredstvima javnog priopćivanja, jer su ona usko povezana s dominikanskim shvaćanjem naviještanje Evanđelja. Danas u sredstvima javnoga priopćavanja u cijelome svijetu djeluje oko 600 dominikanaca, od čega 150 u elektroničkim medijima, dok Red objavljuje ili uređuje 321 znanstveni, kulturalni i “popularni” časopis. Opći zborovi Reda neprestano pozivaju i potiču dominikance da što je moguće više koriste obavijesna sredstva u naviještanju Evanđelja. Isti ističu da su oni u službi sve braće i na taj način proročki znak u dominikanskome duhu.