Freising, (IKA) – “Crkva-mediji – javno mnijenje” bila je tema 18. međunarodnog kongresa “Renovabisa” održanog od 3. do 5. rujna u Freisingu nedaleko Münchena. Među 350 sudionika bili su i požeški biskup Antun Škvorčević, vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar uz još dvadesetak predstavnika različitih ustanova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Biskup Škvorčević održao je 4. rujna propovijed na misi za sudionike Kongresa. Tumačeći evanđelje o čudesnom ribolovu, rekao je kako je naviještanje radosne vijesti u misli evanđelista Luke djelo spašavanja, koje čuva čovječanstvo od potonuća u moru zla, te da je apostol u tom smislu lovac ljudi i njihov osloboditelj. Biskup je podsjetio na uvijek nove oblike zla u svijetu i spomenuo kako o tom svjedoči i trenutačni rat u Ukrajini, Palestini i Iraku te izrazio uvjerenje da upotreba suvremenih medija napose digitalnih u evangelizaciji otvara nove mogućnosti u djelovanju Crkve na oslobađanju čovječanstva. No, upozorio je da Crkva zbog različitih razloga kasni ili ne uspijeva prikladno upotrijebiti ta sredstva u svom radu te da ona, osobito u nekadašnjim komunističkim zemljama, zbog siromaštva ili manjka dovoljno obrazovanih ljudi sliči Petru u evanđelju koji ispire svoje prazne mreže. Prilazi mu Isus i traži njegov siromašni ribarski čamac iz kojeg bi okupljenom mnoštvu na obali jezera propovijedao radosnu vijest i tako ga uzdigao u božanski život. Poziva Petra da se odvaži ponovno krenuti na ribarenje, baciti mrežu u vodu i biti svjedokom bogatog ulova riba. To nas potiče, nastavio je biskup, da svoje slabe ljudske snage i ograničene mogućnosti stavimo u službu naviještanja evanđelja, kako bi se Isus kao s Petrova čamca mogao po njima objaviti u svom svjetlu i snazi te pokrenuti ljudska srca na novi život. Dodao je kako nam se pritom može dogoditi slično kao apostolima da nakon našeg dugotrajnog i tvrdog rada u naviještanju evanđelja ništa ne ulovimo te nas zahvati razočaranost, ali da je Isusova nazočnost uvijek povezana s novim nadama. Zaključio je da se čuda događaju onda kada vjera u Isusa Krista održi živom djelatnu nadu.
Uvodno kongresno izlaganje na temu “Crkva – komunikacija – javnost, medijsko-etički impulsi za medijski crkveni rad” održao je prof. dr. Alexander Filipović, podrijetlom Hrvat, s Visoke filozofske škole u Münchenu. Uslijedila je rasprava u kojoj je nastupila i Lidija Lacko Vidulić s Hrvatskoga radija u Zagrebu, istaknuvši među ostalim oštru polarizaciju hrvatskog društva na lijeve i desne, ukazavši na određene nacionalističke tendencije koje nazire i u djelovanju Crkve. Na temelju jedne ankete provedene među novinarima osvrnula se na neslobodu novinara u Hrvatskoj, uvjetovanih zahtjevima i očekivanjima urednika ili vlasnika medija. Pored toga izrazila je mišljenje da bi prof. dr. Filipović bio dobar savjetnik Crkvi u Hrvatskoj za njezine medijske nastupe.
Novinarima iz Ukrajine omogućeno je da u podijskoj raspravi približe trenutačno ratno stanje u njihovoj zemlji, ono što se događa u medijima i mjesto Crkve u tim događanjima. Na programu Kongresa bili su i prikazi medijskih crkvenih nastojanja u nekadašnjim komunističkim zemljama. Među ostalima Ksenija Abramović iz Zagreba predstavila je svoj projekt “Laudato-TV” za koji je dobila potporu Hrvatske biskupske konferencije.
Kongres je snažno očitovao činjenicu da je čovječanstvo po digitalnim medijskim sredstvima i njihovim mogućnostima nezaustavljivo krenulo putem kojemu se ne vidi domet, posvjedočio svijest kako to sa sobom nosi mnoge prednosti i još brojnija pitanja, potvrdio uvjerenje da Crkva mora ući u taj svijet jer ona izvan njega ne može djelovati, unatoč mnogim problemima i nepoznanicama.