Rim, (IKA) – Na Papinskom učilištu Antonianum u Rimu od 4. do 9. rujna održan je 23. međunarodni mariološko-marijanski kongres. Kongres je organizirala Papinska međunarodna mariološka akademije (PAMI) na temu “Mariologija polazeći od Drugoga vatikanskog koncila: prihvaćanje, rezultati i perspektive”.
Predsjednik Kongresa kardinal Angelo Amato je 4. rujna u bazilici Svete Marije Velike predslavio Večernju molitvu te nakon nje održao uvodni govor za početak rada.
Na jutarnjim plenarnim zasjedanjima 5., 6., 7. i 9. rujna vodeći svjetski mariolozi razlagali su glavnu temu. U osam predavanja predavači su obuhvatili mnoge teme vezane uz pokoncilsku mariologiju i njezin odnos prema drugim teološkim disciplinama: odnos VII. poglavlja Lumen gentium i naučavanja rimskih biskupa (Salvatore M. Perrella), pitanje “pokoncilskih mariologija” (Alfonso Langella), odnos mariologije i pastorala (Juan Miguel Ferrer Grenesche), mariologije i antropologije (Manfred Hauke), mariologije i kristologije i ekleziologije (Cettina Militello), mariologije i pneumatologije (Grzegorz Bartosik) te temu ekumenskih (Jean-François Chiron) i multikulturalnih (Johann Roten) izazova pokoncilske mariologije.
U popodnevnim satima 5., 6. i 7. rujna održan je rad u jezičnim skupinama među kojima je bila i hrvatska. U navedena tri dana održano je 12 predavanja. Adalbert Rebić predstavio je povijest nastanka VIII. poglavlja Konstitucije Lumen gentium te govorio o svom doživljaju Koncila kada je kao student slušao mariološke rasprave. Ivan Karlić i Marija Pehar u svom su radu iznijeli promišljanja o izvornom smislu koncilskog izričaja “izvrstan i jedinstven primjer i djevice i majke” koji navodi spomenuta Konstitucija. Josip Šimić osvrnuo se na tri razdoblja u mariologiji prošloga stoljeća: mariološki trijumfalizam (1950. – 1962.), mariologija Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.) i “desetljeće bez Marije” (1965. – 1974.) koje je završilo objavljivanjem Apostolske pobudnice Marialis cultus. Veronika Gašpar govorila je o pokoncilskoj mariologiji koja “mariofanije” dvadesetoga stoljeća promišlja kao karizme u postmodernom vremenu. Vlado Košić i Andrea Filić su u svjetlu govora o civilizaciji ljubavi Tomislava Janka Šagi-Bunića promatrali koncilski intervent zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera u kojemu je predložio da se jače naglasi univerzalno majčinstvo Marije i Crkve. Bruno Pezo govorio je o Blaženoj Djevici Mariji u spisima splitskog nadbiskupa Frane Franića i o njegovom postkoncilskom djelovanju u širenju ispravnog Marijinog štovanja. Gabrijel Jurišić predstavio je mariologiju franjevca Jerolima Šetke i njegovu privrženost njezinu štovanju. Marijan Biškup i Ana Begić obradili su marijanske propovijedi dominikanca Zlatana Plenkovića, a Tomislav Filić marijanske homilije objavljene u Službi riječi od 1992. do 2011. godine. Mato Zovkić u svome radu pozabavio se liturgijskim štovanjem Marije Majke Crkve u Bosni i Hercegovini i gradnjom crkava njoj u čast. Petar Lubina je na primjeru svetišta Gospe Sinjske analizirao liturgijsko-pastoralno stanje u marijanskim svetištima u razdoblju prije i poslije Drugoga vatikanskog koncila, a Katarina Koprek obradila je Marijin lik koji se očituje u “duhovnim šansonama” koje se posljednjih desetak godina izvode na glazbenom festivalu nazvanom “Marija fest”. Radom Hrvatske sekcije ravnao je prof. dr. Ivan Karlić, zamjenik predstojnika, umjesto odsutnoga predstojnika Hrvatskoga mariološkoga instituta mons. Vlade Košića.

Na Malu Gospu, 8. rujna papa Benedikt XVI. primio je u Castel Gandolfu u audijenciju sudionike 23. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa. Završavajući svoje obraćanje, pozvao je okupljene: “Ponudite svoj stručni doprinos u promišljanju i u pastoralnim prijedlozima kako biste ovu Godinu vjere predstavili svim vjernicima u Kristu kao pravi trenutak istinske milosti, u kojoj nas vjera Marije vodi i prati kao sjajni svjetionik i kao uzor kršćanske punoće i zrelosti, koju možemo s povjerenjem gledati i povjeriti joj svoj ushit i radost života, sa sve većim nastojanjem i čvrstoćom u pozivu djece Božje, braće u Kristu, živim udovima njegovog tijela koje je Crkva.”
U popodnevnim satima istoga dana u auli Antonianum održan je okrugli stol na temu “Kakva mariologija u budućnosti?” koji je zaključio o. Vincenzo Battaglia predsjednik PAMI-a.
U nedjelju 9. rujna nakon dva jutarnja predavanja sudionicima kongresa obratio se predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi, podsjećajući sudionike da je današnje društvo obilježeno promjenama koje utječu i na mijenjanje našega shvaćanja onoga što smo donedavno nazivali kulturom te da i u takvom vremenu mnogih kultura Marija ima svoje mjesto.
Rad 23. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa zaključen je misom koju je u bazilici Sv. Antuna predslavio kardinal Ravasi.