Iasi, (IKA) – Međunarodni simpozij “Otpor komunističkoj ideologiji pomoću duhovnih vrjednota – primjeri i činjenice iz nedavne prošlosti Rumunjske i okolnih zemalja Istočne Europe” održan je 10. i 11. prosinca na teološkom fakultetu u Iasiu u Rumunjskoj. Uz četiri pismene poruke kardinala Angela Sodana iz Vatikana, Stanislawa Dziwizsa iz Krakova, Miloslava Vlka iz Praga, te Petera Erdoa iz Budimpešte predavanja su održali nadbiskup i metropolit Ioan Robu iz Bukurešta, mjesni biskup Petar Gherghel, dubrovački biskup Želimir Puljić te kišnjevski biskup iz Moldavije Anton Cosa. Na simpoziju su nastupila i četvorica povjesničara laika iz Rumunjske, od kojih dvojica pravoslavnih, te deset predavača profesora – svećenika iz Rumunjske i drugih zemalja. Sudionici na simpoziju bili su iz devet zemalja – Rumunjske, Hrvatske, Moldavije, Bugarske, Poljske, Češke, Ukrajine, Mađarske i Bjelorusije.
Među ostalim, održana su predavanja o temama: Svjedočanstvo vjernika laika u vrijeme komunizma (mons. Robu), Obitelj kao mjesto otpora (mons. Gherghel), Stepinac uzoran primjer junaka među velikim brojem uzornih pastira (mons. Puljić i mons. Batelja), Wyshynski kao važan lik otpora poljske Crkve (dr. Rostworowski), Vjernost mađarskih katolika (dr. Harmai), Obrana kršćanskog identiteta kao prigoda duhovnog zrenja (dr. Ferent), Glasovi “Crkava šutnje” – svjedočanstvo katolika i pravoslavnih (dr. Barbu), Nepravda i tajni progoni grkokatolika od 1948. do danas (dr. Mitrofan), Značenje antikomunizma u Rumunjskoj Pravoslavnoj Crkvi (dr. Petku), Politička “pravda” – krivnja zbog pripadnosti Katoličkoj Crkvi (dr. Dobos), Snaga molitve i simbola, pad zidova (dr. Danca).
Simpozij je održan u povodu obljetnice smrti biskupa Antona Durkovića kojeg su komunisti zatvorili i mučili pa je u zatvoru preminuo 10. prosinca 1951. Njegov otac bio je Hrvat, a majka Austrijanka. Naš zemljak, biskup i mučenik, za kojeg se vodi proces u Rimu, rođen je 17. svibnja 1888. godine u Altenburgu u Austriji. Otac mu je obolio od tuberkuloze pa mu je majka ostala s dva sina. Antun je tada imao pet godina. Majka udovica preselila se s djecom u Iasi gdje je imala rodbinu pa je radila u jednom restoranu kako bi djecu odgojila i prehranila, a onda su odselili u Bukurešt gdje je Antun išao u školu kod Školske kršćanske braće. Tamo je upoznao i duhovnika, benediktinca Lucija Fetza koji ga je poslao u sjemenište. Malo kasnije biskup ga je poslao na studij u Rim gdje je najprije završio filozofiju na Angelicumu, a onda teologiju na Propagandi. Dana 24. rujna 1910. primio je sveti red, te kroz jednu godinu bio odgojiteljem na Propagandinom zavodu. U rujnu 1911. vratio se u Bukurešt gdje je postao upraviteljem župe u Tulceu i profesorom vjeronauka u školi Svetog Josipa. U tijeku Prvog svjetskog rata bio je interniran u logoru u Moldaviji jer je bio potomak austrijske obitelji. Kad je 1918. bio oslobođen vratio se u župu Giurgiu gdje je vršio pastoralnu službu. Od 1927. do 1948. vršio je uglednu službu rektora u bogosloviji u Bukureštu gdje je predavao filozofiju i latinski jezik, kanonsko pravo i moralnu teologiju.
Dana 30. listopada 1947. imenovan je biskupom u Isiu u 59. godini života. Odmah nakon ređenja tajna policija pratila je njegovo djelovanje pod brojem 84569 kako bi ga mogla procesuirati, što je i učinjeno 26. lipnja 1949. Tražili su od njega da se odrekne Svete Stolice, da surađuje i prihvati ideologiju novog poretka. Budući da nije htio ništa od toga prihvatiti, mučili su ga i on je 10. prosinca 1951. podlegao i preminuo. Pokopan je s drugih pedesetak osoba iz toga zatvora na tajnom mjestu. Sve što je imao sa sobom spaljeno je i uništeno. Nakon dijecezanskog procesa Kongregacija za svete preuzela je slučaj i očekuje se proglašenje blaženim ovog svjedoka vjere koji je poput Stepinca zablistao na nebu Crkve u Rumunjskoj. Premda mu se za grob ne zna, u Iasiu je živa uspomena na njega i štuje ga se u biskupiji i u katedrali.