Varaždin, (IKA) – U uršulinskom samostanu u Varaždinu održan je 18. listopada međunarodni znanstveni simpozij “300 godina uršulinki u Varaždinu”, na kojem je izlagalo tridesetak predavača iz Hrvatske i inozemstva. Simpozij su organizirali Zavod za znanstveni rad u Varaždinu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb i uršulinski samostan u Varaždinu pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i tehnologije, Ministarstva kulture, Ministarstva prosvjete i športa, Varaždinske županije i Grada Varaždina. Na otvorenju simpozija sve je pozdravila glavarica samostana s. Mihaela Dumbović, dok je glavarica Hrvatske provincije uršulinki s. Elvira Krišto, u prigodnom slovu istaknula kako današnje hrvatske uršulinke nastavljajući započeto djelo utemeljiteljice sv. Anđele Merici i svoje 262 pokojne sestre od 1703. do 2003. sa zahvalnošću upiru pogled u prošlost kako bi s nadom gledale u budućnost. Varaždinski biskup Marko Culej istaknuo je kako simpozij predstavlja na znanstvenoj razini sve što je u tijeku tri stoljeća uršulinki u Varaždinu ostvareno u materijalnom pogledu, dok će njihov nematerijalni prinos i djelovanje u duhovnom pogledu i dalje u svome srcu nositi sestre, njihove učenice i svi kojima su uršulinke svojom karizmom poslane služiti. Pritom je podsjetio na riječi suvremene misionarke Majke Terezije “Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno, ipak čini dobro”, kazavši kako unatoč tomu što se vrijednost učinjenog dobra često ne može zapisati niti iznijeti, uršulinke svojim primjerom pozivaju da se nastavlja činiti dobro. Pozdravne riječi uputili su i Željko Trstenjak u ime Ministarstva kulture, provincijal Hrvatske franjevačke provincije fra Lucije Jagec i varaždinski župan dr. Zvonimir Sabati, koji je i otvorio simpozij. Uvodnim riječima okupljenima su se obratili moderatori skupa akademici Franjo Šanjek i Miroslav Šicel, koji je istaknuo kako 30-tak znanstvenih radova, sažeto predstavljenih u tijeku jednodnevnog simpozija, govori o različitim aspektima djelovanja uršulinki u Varaždinu u tijeku 300 godina. Ujedno je predstavio zbornik radova koji su uredili s. Klaudija Đuran i mr. Eduard Vargović, koji donosi najnovija istraživanja vezana uz povijest grada Varaždina i uršulinskog reda. Akademik Šanjek iznio je temeljne karakteristike razdoblja na početku 18. stoljeća kada su uršulinke iz Bratislave došle u Varaždin, čime je započelo djelovanje uršulinskog reda u Hrvatskoj. U ozračju društvenih i gospodarskih potresa uzrokovanih transformacijom feudalne Europe u moderno doba, a nakon oslobođenja hrvatskih područja od turske okupacije, sestre su u Varaždin stigle na poziv grofice Magdalene Drašković, čija je kći i sama bila uršulinka u Bratislavi, rekao je akademik Šanjek, istaknuvši kako najnoviji istraživački i stručni radovi rasvjetljuju mnoge manje poznate ili nepoznate aspekte bogate uršulinske baštine u Hrvata i izuzetno značajan prinos sestara. Nakon uvodnih riječi, predstavljeni su sažeci stručnih radova Đurđice Cesar o političkim i kulturnim prilikama u Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Ljubice Radović o društvenim, gospodarskim i kulturnim prilikama u Varaždinu na početku 18. stoljeća, s. Marije Jasne Kogoj iz Slovenije o utemeljenju i razvoju uršulinskog reda te njegovom mjestu u Crkvi, s. Mirian Latakove iz Slovačke o socijalno-crkvenom kontekstu te dolasku uršulinki iz Bratislave u Varaždin, Magdalene Lončarić o potpori plemstva uršulinkama u Varaždinu, Alojza Jembriha o prvih 100 godina povijesti varaždinskih uršulinki, s. Klaudije Đuran o najpoznatijim uršulinkama varaždinskog samostana, Damira Hrelje i Ladislava Volića o varaždinskom uršulinskom samostanu u arhivskoj građi, Željka Trstenjaka o zaštitnim radovima na uršulinskom samostanu u Varaždinu, Ljiljane Matković-Vlašić o književnoj djelatnosti sestara uršulinki, Ivana Zvonara o književnom djelu s. Bogoljube Cifrek, Stanislava Tuksara o ranim tiskovinama u glazbenoj zbirci uršulinskog samostana u Varaždinu, te Ennia Stipčevića o Ivanu Werneru (1852-1886) i njegovim skladbama u samostanu uršulinki. Također su izneseni radovi Spomenke Težak o povijesnom pregledu varaždinskih škola u 18. stoljeću, s. Mihaele Dumbović o obrazovno-odgojnom djelovanju varaždinskih uršulinki, Siniše Horvata o suradnji uršulinskih samostanskih škola i varaždinske gimnazije, Marije Ancille Presečki o odgojnim načelima sv. Anđele Merici, s. Beate Prkačin o uršulinkama vjeroučiteljicama u osnovnim i srednjim školama u Varaždinu danas, Nikole Batušića o portretu jedne uršulinske gojenice (1890-1894), Biserke Belicza o tjelesnom zdravlju, bolesničkoj njezi, ljekarništvu, liječništvu i skrbi za osobe s posebnim potrebama u djelovanju redovnica Družbe sv. Uršule u Varaždinu u razdoblju od 18. do 20. stoljeća, Mirjane Dučakijević o sestrama uršulinkama kao baštinicama umjetnosti, Sanje Cvetnić o albumu sanctorum varaždinskih uršulinki – problem predložaka i ikonografije, Marije Mirković i Vitomira Belaja o višeslojnoj rječitosti uršulinske zbirke svetačkih sličica, Mirjane Repanić-Braun o problemima autorstva nekih baroknih slika u varaždinskom uršulinskom samostanu i njihova provinijencija, Miroslava Klemma o predmetima umjetničkog obrta u samostanu uršulinki u Varaždinu, Ljerke Šimunić o sakralnom samostanskom ruhu, Ljerke Perči o zbirci pečatnjaka u samostanu, s. Klaudije Đuran i s. Gracije Rajković o stanju arhiva, muzeja i knjižnice uršulinskog samostana u Varaždinu, Tomislava Hitreca o tradiciji i suvremenosti vjerskog turizma u svijetu i kod nas, a zaključnu je riječ iznio akademik Šanjek. Zbornik ujedno donosi i radove Vida Lončarića o stipendijskim zakladama u konviktu uršulinske djevojačke škole te Vjere Katalinić o glazbenom arhivu uršulinskog samostana.