Zagreb, (IKA) – U prigodi 10. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca u dvorani „Vijenac” Nadbiskupskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u petak 19. rujna održan je međunarodni znanstveni simpozij “Kardinal Alojzije Stepinac – povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi”. Simpozij je otvorio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. On je istaknuo kako je ovaj simpozij prigoda od vrsnih ljudi u struci, uglednih u svojim zvanjima, iznimnih po svojim životnim putovima čuti o plodovima njihova istraživanja, njihova uvida u kontekst koji je širi od hrvatske zbilje i u tome kontekstu promatrali lik nadbiskupa Alojzija Stepinca. Blaženi Alojzije češće je spominjao da će mu povijest dati pravo i da će povijest iznijeti čistoću njegova obraza i pokazati njegovu nevinost. Kao vjernici znamo da je kardinal Stepinac svojim životom, svojom službom, riječima i djelima promicao Istinu u kojoj je bilo mjesta za svakoga čovjeka, za sve rase i narode, a posebno za najugroženije. Ta vjernost Istini i pouzdanje u Boga učinile su ga uzorom za vjernike, ali i osobom bez koje se gotovo stotinu godina Crkve u Hrvatskoj i Europi ne može dobro razumjeti, rekao je kardinal Bozanić, te istaknuo kako nam je kao Crkvi veoma stalo da se istina istražuje, pokazuje, objavljuje i čuje. Kardinal Bozanić zahvalio je svim predavačima što su se spremno odazvali kako bi proširili naše obzore spoznaje o životu i djelovanju našega Blaženika, te ga predstavili u novom svijetlu. Stepinac je baština koja nije samo hrvatska dragocjenost, nego pripada ljepoti europske civilizacije i snazi čovječnosti svih ljudi svijeta, bez obzira na rasu, naciju, religiju i svjetonazor, rekao je na kraju kardinal Bozanić.

Prvo izlaganje na temu „Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački pod lupom povjesničara i diplomata (1941.-1945.)” održala je povjesničarka iz New Yorka dr. Esther Gitman. Kratko je podsjetila i na povijesni okvir razdoblja od 1933. godine, tj. od pojave fašizma, a potom je u izlaganju predstavila saznanja do kojih je došla u svom istraživanju kojeg je tijekom 2002. godine provela zahvaljujući Fulbrajtovoj stipendiji. U intervjuima koje je provela za potrebe istraživanja obuhvatila je mnoge Židove koji su spašeni. U mnogim od tih priča gotovo redovito je nailazila na ime Alojzija Stepinca. Podsjetila je i na prve dokumente dr. Ive Politea u kojima se upućuje na propovijedi u kojima je Stepinac osuđivao progone, stoga su se njegove propovijedi kao propaganda protiv ustaša širile među partizanima. Također je istaknula kako je samo uhićenje i presuda nadbiskupu Stepincu prouzrokovalo reakcije diljem svijeta i napisa u tisku poput onih kako je nakon okupacije Hrvatske nadbiskup Stepinac riskirao svoj život da spasi Židove. Stepinac je uspio postići ukinuće naredbe da svi Židovi moraju nositi žutu oznaku, osudio je rasističke ratne zakone, skrivao je Židove pod vlastitim krovom, a isto su činili i mnogi svećenici. No, s obzirom na optužnicu koja je podignuta u Jugoslaviji, Stepinčevo ime postalo je zapravo sinonim za ustaške zločine. Na širenju toga radile su jugokomunističke vlasti, ali i neki povjesničari. No bilo je i povjesničara koji poštuju i ističu njegovo hrabro držanje. Da bi se ispravno procijenila uloga Stepinca tijekom tog razdoblja važno je razjasniti što se tražilo do njega u ulozi nadbiskupa. Funkcija katoličkih prvaka bila je osigurati duhovno vodstvo bez obzira na to tko je kontrolirao stvar, nadbiskup Stepinac je stoga trebao ostvariti neke odnose s onima na vlasti. No on je činio mnogo više, osuđivao je i digao je svoj glas protiv narušavanja ljudskih prava. Također se trebao držati instrukcija koje je dobivao iz Vatikana, a to je da mora paziti na svoje ponašanje kako bi mogao spašavati ljudske živote.

Dr. Ronald J. Rychlak, profesor prava i povijesti na The University of Mississippi održao je predavanje na temu „Kardinal Stepinac, papa Pio XII. i Rimokatolička Crkva za vrijeme Drugog svjetskog rata”. Istaknuo je kako Stepinčeve riječi i postupci prije, tijekom i nakon rata dokazuju kako nije bio nacionalist niti rasist. Od svećenika je tražio da pomažu prognanim Židovima, te je pokrenuo akciju za pomoć židovskim izbjeglicama, u svojim pastirskim pismima suprotstavljao se progonima. Stajao je iza svojih riječi svojim djelima. Mnoge je sakrivao u svom domu, samostanima, a isto su činili i mnogi svećenici. Pio XII. je također u ratnom vihoru omogućio skrivanje u Vatikanu mnogima. Podsjetio je i kako Stepinac od samog početka nije podržavao Pavelića, a nije ga podržavao ni Vatikan, tj. papa Pio XII. Kao primjer istaknuo je kako je Pavelić želio da ga papa primi u privatnu audijenciju, a odgovor je bio jasan: može nazočiti samo općoj audijenciji.

Profesorica povijesti sa sveučilišta u Trnavi dr. Emilia Hrabovec je svoje predavanje „Sveta Stolica, Istočna Europa i počeci hladnog rata” predstavila u širem kontekstu političkih zbivanja od 1933. godine do poslijeratnog razdoblja u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, Mađarskoj i Jugoslaviji. Posebno se osvrnula na razdoblje neposredno nakon II. svjetskog rata i odnos socijalističkih zemalja prema Katoličkoj Crkvi u pojedinim zemljama.
Dr. Roberto de Mattei povjesničar iz Rima u predavanju „Crkva i komunizam u učenju blaženog Alojzija kardinala Stepinca” istaknuo je kako da bi se shvatio slučaj Stepinac potrebno ga je promatrati paralelno s onim što se dogodilo u Mađarskoj gdje se 1949. održao proces protiv jednog drugog katoličkog biskupa kardinala Józsefa Mindszentya koji je također bio heroj protukomunističkog otpora. I Stepinac i Mindszenty vjerovali su da je komunizam sam po sebi neprirodan i da će sam propasti. Kardinal Stepinac predvidio je da će se strukture real-komunizma srušiti, i same komunističke vođe su bile svjesne toga pada i upravo da bi preživjeli prepustili su se politici ispružene ruke. Istočna politika je na neki način bila potpora komunizmu i tako je pridonijela da kasnije padne. Stav blaženog Stepinca je simbol otpora komunizmu za razliku od istočne politike. Njegov stav su više ili manje slijedili mnogi biskupi koji su u Hrvatskoj nastojali slušati direktive Svete Stolice, te su nastojali sačuvati živu vjeru kod vjernika. Među njih zasigurno spadaju kardinal Franjo Kuharić, potom biskupi Franić, Pavletić, Čekada, Mržić, Kos i mnogi drugi, rekao je na kraju predavanja Mattei.