Split, (IKA) – Na Trinaestoj međunarodnoj manifestaciji posvećenoj Marku Maruliću, hrvatskom pjesniku i katoličkome i europskom humanistu, koja se održavala od 23. do 26. travnja u Splitu, predstavljene su knjige i časopisi vezane uz Marulića i čakavsku rič, te priređene književne večeri kao i zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupa o Marku Maruliću. Posljednjeg dana međunarodnoga znanstvenog simpozija o Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti kojeg je organizirao Društvo hrvatskih književnika, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split Književni krug Split i Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, uz 17 istaknutih stručnjaka, o temi “Marulić – mariolog i marijanski pjesnik” govorio je dr. don Mladen Parlov s Teološkog fakulteta u Splitu, autor dvije knjige: Otajstvo Krista – uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću, Marulianum i život i djelo don Ilije Ijevića, te više znanstvenih radova s područja povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka. Dr. Parlov je između ostalog na početku svog izlaganja podsjetio kako u Marulićevo je vrijeme u Splitu bilo osam crkava posvećenih BD Mariji, uz još nekoliko manjih kapelica. Upravo je u Splitu do izražaja došla ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj, a što je jedna od značajki duhovnosti hrvatskog naroda u cjelini. Split Marulićeva doba je bio pravi Mariapolis, kako ga je netko nazvao. Marulić je pripadnik hrvatskoga, marijanskog naroda, i građanin grada Splita, Mariapolisa. Ta činjenica nije mogla ostati bez odjeka u njegovim djelima, kako onim latinskim tako i hrvatskim. U prvim se Marulić predstavlja kao mariolog, pisac koji na teološki način promišlja i izriče otajstvo BD Marije i njenu ulogu u povijesti spasenja. Njegova mariologija nije izvorna, ali je u njoj sažeto gotovo sve što je Katolička crkva njegova vremena vjerovala i naučavala o Mariji. U svome teološkom izlaganju o Mariji, uz Sveto pismo, slijedi svoje velike učitelje: Jeronima, Augustina, Bernarda, ne ustručavajući se, kad to smatra shodnim, napraviti i otklon od njihova nauka. U nedostatku izvora o Marijinu životu i djelovanju, nije mu strano posegnuti i za apokrifnim spisima i pobožnim legendama, čuvajući uvijek suzdržanost i pravovjernost u izlaganju. Dr. Parlov je zatim istaknuo kako je Maruliću teško biti samo mariolog, teolog koji na gotovo znanstven način izlaže istine o BD Mariji. Njegova mariologija nije samo teologija nego je ujedno i izraz njegove marijanske duše, tj. njegove ljubavi i poštovanja prema BD Mariji. To je posve primjetno već u latinskim spisima, a posve prisutno u hrvatskim stihovima, u kojima daje oduška vlastitoj ljubavi i pobožnosti prema Onoj koja je u krilu nosila, porodila, mlijekom dojila, odgajala Spasitelja. U hrvatskim stihovima Marulić izlaže razna otajstva života BD Marije, među kojima se ističe otajstvo Gospe žalosne. Upravo u njemu se najbolje zrcali njegovo vrijeme te duša njegovih suvremenika i ono što su osjećali prema Mariji. Njezina žalost i patnja postaju ne samo poziv na obraćenje, što je središnja poruka, nego i ohrabrenje da se vlastite patnje strpljivo žive i podnose, pogleda usmjerena prema nebu, tj. životu vječnomu. Dr. Parlov je zatim kazao kako se Marulićeva mariologija i marijanska duša sažimlju u ideju nasljedovanja Marije, imitatio Mariae. Marija je prototip, uzor vjerskoga, kršćanskog života kojeg treba ne samo kontemplirati, nego i nasljedovati kao što je ona bila najbolja nasljedovateljica svoga Sina.