Međunarodni znanstveni simpozij o Marku Maruliću

Split, (IKA) – Na ovogodišnjemu znanstvenom skupu o Marku Maruliću, na kojem od 23. do 26. travnja stručnjaci iz Hrvatske, Mađarske, Španjolske i Francuske pokušavaju odgovoriti na brojna pitanja vezana za Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, posebno o njegovim proznim djelima na hrvatskom jeziku, novim atribucijama te studijama vezanim za njegovo ime, drugog dana zasjedanja Trinaestoga međunarodnog znanstvenog skupa o Marku Maruliću, dr. don Ivan Bodrožić iz Splita, autor više znanstvenih članaka s područja patrologije izlagao je na temu: “Temelj, sadržaj i značenje euharistije u djelima Marka Marulića”. Dr. Bodrožić podsjetio je kako je Marulić živeći i pišući u vremenu koje se očitovalo snažnim religioznim previranjima i tenzijama, radikaliziranim u prvim desetljećima 16. stoljeća kroz pokret protestantske reformacije izbliza pratio mnoga od tih događanja. Za Marulića je euharistija prvenstveno hrana kojom se postiže besmrtnost, nepropadljivost i vječno blaženstvo. Euharistija je i hrana, što svjedoči dugi niz svetopisamskih tekstova Staroga zavjeta u kojima on vidi nagovještaj euharistije, a nju kao ispunjenje. U prvom redu Marulić spominje manu koja je bila hrana Izraelcima kroz pustinju. Slijedi i dugo nabrajanje biblijskih događaja koji su nagovijestili euharistijski kruh: Gideonova pogača, kruh koji su jeli David i njegovi pratioci, kruh koji je jeo Ilija, brašno kojim je Elizej pretvorio gorko jelo u slatko. Dr. Brodrožić zatim je kazao kako je za Marulića euharistija ljepilo koje nas veže s našim Gospodinom. Ona je ujedno lijek protiv bolesti grijeha i izvodi nas iz zablude na put pravednosti, iz smrti u život, iz tame na svjetlo. Euharistija je hrana koja udjeljuje milost, te se stoga Marulić poziva na neke autore koji prevode s grčkoga riječ euharistija s dobra milost, jer udjeljuje veliku i mnogostruku milost i uvodi u najveće blaženstvo. Očito aludirajući na sv. Tomu Akvinskog, koji tako prevodi u svojoj Summi, Marulić primjerima svetaca potkrepljuje kako je euharistija popudbina viaticus. Isto tako se ne ustručava pozivati vjernike na češću pričest, pozivajući se time na autentičnu tradiciju Crkve i na tumačenje novozavjetnih tekstova. Također smatra da se misna žrtva treba prikazati i za mrtve. Ta dva posljednja argumenta (žrtva za mrtve i česta pričest) istaknuo je dr. Bodrožić, imaju svoju važnost kad ih se smjesti u ono vrijeme u kojem su reformatori također tražili čestu pričest i optuživali odredbu Crkve da se barem o Uskrsu vjernici ispovjede i pričeste, a odricali su euharistijskoj žrtvi mogućnost posredovanja za mrtve, već samo za one koji su prisutni na slavlju. Stoga, kako je istaknuo dr. Bodrožić, najvažniji oslonac njegovih razmišljanja je Sveto pismo ili bolje rečeno cjelokupna kršćanska objava kojoj je on vjeran. Marulić zato kaže da ne vjeruje radi toga, već da vjeruje radi vjerodostojnosti Božje, jer Bog je taj koji uči čovjeka o tome što se događa u euharistiji.