Vatikan, (IKA) – Dijalog utemeljen na poštovanju punom povjerenja može donijeti sjeme dobra koje se pretvara u klice prijateljstva i suradnje na svim poljima, a poglavito u službi siromašnima, malenima, starijima, u prihvaćanju migranata, u obzirnosti prema onima koji su isključeni, rekao je papa Franjo u katehezi na današnjoj “međureligijskoj” općoj audijenciji. Naime, na audijenciji su bili prisutni predstavnici različitih religija i sudionici međunarodnog kongresa koji je u prigodi 50. obljetnice koncilske deklaracije “Nostra aetate” organiziralo Papinsko vijeće za međureligijski dijalog u suradnji s Povjerenstvom za vjerske odnose sa židovstvom Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Papinskim sveučilištem Gregoriana.
Susret je započeo pozdravima predsjednika Papinskog vijeća za međureligijski dijalog kardinala Jeana Louisa Taurana te predsjednika Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinala Kurta Kocha. Nakon što je pročitan ulomak iz Deklaracije “Nostra aetate” na različitim jezicima, papa Franjo održao je katehezu na tu temu.
Na početku je podsjetio na okosnice deklaracije Nostra aetate, rekavši kako je ona trajno aktualna. Podsjetivši kako je u posljednjih pedeset godina bilo mnogo događaja, inicijativa, institucionalnih ili osobnih odnosa s nekršćanskim religijama, posebno je istaknuo Susret u Asizu održan 27. listopada 1986. na poticaj svetog Ivana Pavla II.
Posebnu zahvalnost Bogu zaslužuje prava i istinska preobrazba koju je u ovih pedeset godina doživio odnos između kršćana i Židova. Ravnodušnost i protivljenja su se pretvorili u suradnju i dobrohotnost. Od neprijatelja i stranaca postali smo prijatelji i braća, istaknuo je Papa podsjetivši kako je Crkva rekla odlučni “ne” svakom obliku antisemitizma i osudila uvrede, diskriminacije i progone koji iz toga proizlaze. Uzajamno poznavanje, poštivanje i uvažavanje predstavljaju put koji, ako vrijedi na poseban način za odnose sa Židovima, vrijedi slično također za odnose s drugim religijama, a napose s muslimanima, istaknuo je Papa.
Dijalog kojeg trebamo mora biti otvoren i pun poštivanja, i tada se pokazuje plodonosnim. Uzajamno poštovanje je uvjet i, istodobno, cilj međureligijskog dijaloga: poštovati prava drugoga na život, tjelesni integritet, temeljne slobode, to jest slobodu savjesti, misli, izražavanja i vjere.
Svijet gleda nas vjernike, potiče nas da surađujemo jedni s drugima i s muškarcima i ženama dobre volje koji ne ispovijedaju nijednu vjeru, traži od nas djelotvorne odgovore na brojna pitanja: mir, glad i bijeda koji muče milijune ljudi, kriza okoliša, nasilje, navlastito ono koje se čini u ime religije, korupcija, moralno srozavanje, kriza obitelji, ekonomije, financija, i poglavito nada. Mi vjernici nemamo recepte za te probleme, ali imamo veliko bogatstvo: molitvu. I mi vjernici molimo. Moramo moliti. Molitva je naše blago, za kojim posežemo prema svojim tradicijama, tražeći darove za kojima čezne ljudski rod, rekao je Papa te nastavio: Zbog nasilja i terorizma raširio se stav podozrivosti pa čak i osude religija. U stvari, premda nijedna religija nije imuna na opasnost fundamentalističkih i ekstremističkih devijacija kod pojedinaca i skupina, treba gledati pozitivne vrijednosti koje one žive i predlažu, a koje su izvori nade. Treba uzdignute glave ići naprijed. Dijalog utemeljen na poštivanju punom povjerenja može donijeti sjeme dobra koje se pretvara u klice prijateljstva i suradnje na svim poljima, a poglavito u službi siromašnima, malenima, starijima, u prihvaćanju migranata, u obzirnosti prema onima koji su isključeni. Možemo kročiti zajedno skrbeći jedni za druge i za stvoreni svijet. Svi vjernici svih religija. Zajedno možemo veličati Stvoritelja što nam je dao vrt svijeta da ga obrađujemo i čuvamo kao opće dobro, i možemo ostvarivati zajedničke projekte kako bi se suzbilo siromaštvo i svakom muškarcu i ženi osiguralo dostojne životne uvjete.
Predstojeći izvanredni Jubilej milosrđa, rekao je na kraju Papa, je pogodna prigoda za zajednički rad na polju djelâ ljubavi. I na tome polju, gdje prednjači nadasve suosjećanje, mogu nam se pridružiti mnogi koji se ne osjećaju vjernicima ili koji traže Boga i istinu, osobe koje stavljaju u središte lice drugoga, napose lice brata i sestre u potrebi. Ali milosrđem na koje smo pozvani obuhvaćen je sav stvoreni svijet, koji nam je Bog povjerio da ga čuvamo, a ne izrabljujemo ili, još gore, uništavamo. Moramo se uvijek truditi ostaviti svijet bolji no što smo ga našli, počevši od okoline u kojoj živimo, malih gesta našega svakodnevnog života, poručio je Sveti Otac.