Mesijanska obećanja i blagoslovi

Braćo svećenici, dragi vjernici!

Mesijanska obećanja i blagoslovi. Bog je ostao u povijesti dosljedan svojim božanskim obećanjima i mesijanskim blagoslovima, počevši od Abrahama. Samo što nije vezan na naše ljudske umišljaje i priželjkivanja, nego radi božanski providnosno, očinski mudro i s ljubavlju. On je obećao da će mesijanski proslaviti dom Davidov. Iz loze i kuće Davidove stvarno će niknuti Djevica, biblijska Žena. A iz Djevice, od svake ljage grijeha očuvane, snagom će se Duha Svetoga utjeloviti Druga Božanska Osoba Sin Božji, pravi Bog i pravi Čovjek, Isus Krist, i roditi potomak ili još češće i izravno nazivan “Sin Davidov”; Mesija.

Davidova zaokupljenost. Dvije su se zemaljske težnje preko svake mjere očitovale u Davidovu životu. Prva, da se domogne kraljevstva za koje je bio pomazan, a njegov prethodnik krali Šaul, koji je zbog neposluha od Boga odbačen, ne da mu ni blizu. Dvadeset se godina David sa svojim momcima verao uz palestinska gorja i litice od divokoza da zakonito dođe u posjed Izraelskoga Kraljevstva, najprije sa sjedištem u Hebronu, a potom u Jeruzalemu. David je to kraljevstvo zapravo prvi i formirao. Dvanaest Izraelovih plemena bilo je raspršeno posvuda, snalazilo se kako je znalo. A David je tomu Jakovljevu potomstvu i kraljevstvu dao nacionalno jedinstvo i religiozno štovanje isključivo jedinoga i pravoga Boga Jahve. Zato se Davidovo doba naziva zlatnim i idealnim razdobljem židovske povijesti. Druga je Davidova briga bila koji će ga sin naslijediti. Na žalost, nije se u tome držao kriterija duhovnih kvaliteta koliko tjelesnih izgleda i ljepote. Konačno je, pod čudnim okolnostima dvorskih spletaka, kraljevstvo dopalo u ruke mudroga Salomona, koji je, na svoju nesreću, tijekom vremena profućkao svoju uzvišenu mudrost stavivši se u službu poganskih božanstava, odakle je nabavio najviše žena. Tako je već s njime zauvijek propalo povijesno jedinstvo Davidova kraljevstva. Pa ipak…

Tisuću godina kasnije, “kada vrijeme napuni se”; pojavljuje se Davidov potomak koji donosi sve novo, bitno novo.
On je novi i jedini Svećenik od kojega potječe svako svećeništvo. On je novi i jedini Kralj kakva mu nema ravna.
On je jedini Mesija svijeta, Pomazanik Božji. On je jedini Spasitelj svijeta. Izabrao je čudesan put dolazeći na ovu zemlju i hodeći njome. Samo je od njegova uzglavlja u pastirskoj spilji betlehemskim poljanama proširena anđeoska poruka ne samo pastirima nego i svim ljudima, miljenicima Božjim: “Ne bojte se! Evo javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2,10-12). Bilo je to upravo u Betlehemu, gradu slavnoga Davida, daleko od pogleda tadašnjega kralja i njegove svite, i od interesa tadašnjega svećenstva i od zanimanja tadašnjega naroda. Rodio se Spasitelj svijeta, Krist Gospodin! Pretrpjevši u djetinjstvu neprihvaćanje: “k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše” (Iv 1, 11), dapače, bila mu je u pitanju i glava koju je sv. Josip zajedno s Blaženom Gospom spasio od Herodova mača bijegom u Egipat. On je, kad je odrastao, pokazao dvije božanske težnje: jednu da to novo kraljevstvo istine i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira, kraljevstvo milosti i svetosti bude što čvršće usađeno u ljudska srca. I, drugo, da to nebesko kraljevstvo, kao što se ono samo kroz ovaj svijet “silom” probija, tako ga samo “siloviti” osvajaju. Takvima Bog dade “moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga”. I njegovu božanskom Kraljevstvu neće biti kraja.

Svim svećenicima, redovnicima i vjernicima sretan Božić – veličanstvena svetkovina Spasitelja i Razveselitelja svijeta. I blagoslovljena Nova 2005. godina!