Split, 20. 9. 2001. (IKA) – Studijski dan Splitske metropolije na temu “Postoji li Crkva bez obitelji? – Što je obitelj bez Crkve?” održan je 19. rujna u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu. Uz splitsko-makarske nadbiskupe dr. Marina Barišića i umirovljenog Antu Jurića, na skupu je sudjelovalo više od stotinu svećenika.
U svom predavanju dr. Marinko Vidović prikazao je obitelj kroz Bibliju. Podsjetivši da je govor o obitelji nužno vezan i navezan na govor o braku, ustvrdio je da nema obitelji bez braka, te isto tako da nema ni braka, barem na duže staze, ukoliko ne smjera obitelji, odnosno ukoliko nije otvoren stvaranju i ostvarivanju obiteljskih odnosa. Dok je rađanje bitna svrha braka, dotle su partnerstvo i uzajamna pomoć više vezani uz pojam obitelji. Brak je živa stanica, jezgra obitelji, a obitelj je normalni ambijent u kojem se živi bračno zajedništvo, točka prema kojoj, u smislu potomstva, smjeraju bračni potencijali. premda je biblijski govor o obitelji povijesno uvjetovan i različit u pojedinim razdobljima oblikovanja biblijske misli, ipak se jasno ocrtava temeljno uvjerenje da obitelj potječe od Boga, koju je ustanovio kao svoju, božansku instituciju, s točno određenim mjestom i svrhom u njegovu planu, odredivši osnovne parametre prema kojima se mora mjeriti (ne)ostvarenost obitelji, bez obzira na sve promjene povijesnih prilika koje itekako utječu na poimanje i govor o obitelji. Iz novozavjetnih spisa, posebno Ivanovih, proizlazi da je za obitelj i obiteljske odnose bitno zajedništvo, jednako kao i za kršćanski život. Naime, kršćanski se odnos s Bogom teško ostvaruje bez zajedništva koje se uči u obitelji, a koja je jezgro odgoja za ispravan odnos s Bogom. U zaključku je dr. Vidović istaknuo da je obitelj u Bibliji uvijek doživljavana kao Bogom dana i određena temeljna stanica ljudskog društva i međuljudskih odnosa, da se u njoj i po njoj čovjek ostvaruje u svim bitnim dimenzijama svoje integrale ljudskosti. Izvještaji o stvaranju ukazuju da je Bog uključio ljude kao suradnike u svoje stvoriteljsko djelo što posebno dolazi do izražaja u sposobnosti prenošenja života u bračnom zajedništvu muškarca i žene. Novozavjetna poruka o obitelji i braku smještena je “u okvir iskustva i vjerničkog doživljavanja Isusa iz Nazareta Kristom. On se rađa u ljudskoj obitelji, poštuje i živi njezine uobičajene odnose, ali ih i posvećuje. Aktivno se uključuje i u problematiku braka i obitelji koja je aktualna za njegovo vrijeme, braneći jedinstvo i nerazrješivost braka i stabilnost obitelji, sukladno Božjoj volji, protiv svih ljudskih deformacija i izopačenja”. Sve biblijske knjige uočavaju važnost obitelji i njezinu ulogu u zdravom razvoju pojedinca i uspješnosti društva, ističući važnost ljubavi za zdrave obiteljske odnose, te predstavljaju obitelj kao svjedoka Božje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu, zaključio je dr. Vidović.
U raspravi je nadbiskup Jurić upozorio kako i za naš narod vrijedi proročko upozorenje da se rađaju djeca kako ne bismo nestali, unatoč teškoćama u kojima živi suvremena obitelj. Moglo bi se čak govoriti i o planu istrebljenja, i o tome da smo u ropstvu, jer se protiv obitelji vodi cijela kampanja, jer se i s najodgovornijih mjesta u državi izruguju obitelji s više djece.
U svom izlaganju “Crkva o obitelji – danas”, dr. Šimun Bilokapić ukazao je kako je moral dužnosti koji je donedavno prevladavao, naslijedila etika konzumističkog rasta, koji ide za tim da djeca steknu više od onog što su imali roditelji, a što se uobličuje u stavu: “Kad ja nisam imao, imat će moje dijete!”. Konzumizam prati moralna nerazvijenost i lakomost, te privatistička etika. Kao posljedica dolazi zatim nekomunikacija, tj. oblik života koji se udaljava od bilo kakve umiješanosti u tuđe probleme i potrebe. Naglasak se stavlja na uživanje bez patnje, a rad se doživljava kao nužnost, a ne više kao put ostvarenja osobe. Na tendencije da se od obitelji napravi svaštara, Crkva odgovara nastojanjem da se kršćanski nauk o obitelji proširi na cijeli svijet. Obitelji je posvećena velika pozornost, tako da je npr. Odbor za obitelj promoviran u Papinsko vijeće za obitelj. Osobito u svom Pismu obiteljima, Papa izabire pozitivni pristup ističući nezamjenjivost obitelji. Samo obitelj utemeljena na braku jamči čovjekov razvoj, jer bi bez obitelji čovječanstvo bilo nepotpuno. Na to upućuje i istraživanje u SAD-u, prema kojemu čak 75 % delinkvenata dolazi iz nepotpunih obitelji. Neosporno je da je obiteljska ustanova najprikladnija za uobličavanje čovjeka. Na kraju je dr. Bilokapić sažeo crkveni nauk o obitelji u četiri točke: a) brak je temelj obitelji; b) obitelj bi trebala biti zajednica osoba, zajednica ljubavi i solidarnosti; c) brak je ekskluzivno mjesto za prenošenje života; d) obitelj treba s državom održavati suradnju, da se ne zatvori u sebe, već da se otvori životu, Bogu i društvu u cjelini.
I dr. Josip Čorić, govoreći o hrvatskoj obitelji danas, u svom je izlaganju istaknuo da je obitelj najčvršća institucija i temelj društva. Iznio je zatim rezultate najnovijih istraživanja koja ukazuju koliko je obitelj danas ugrožena u svojim korijenima. Zabrinjavajuće je i to što obitelj u Hrvatskoj ima prosječno manje od dvoje djece. Zatim je spomenuo kako se dobna granica ulaska u brak sve više pomiče, te kako je među onima koji ne sklapaju brak velik postotak dobrostojećih osoba. Sve to prati i velik broj spolno zlostavljane djece, koja u prosjeku imaju 9 godina. Upozorivši kako u našoj Crkvi nije sustavno razvijen pastoral braka i obitelji, dr. Čorić je istaknuo da treba tražiti i razvijati nove putove skladna i uspjelog braka i obitelji. Valja poći od okupljanja u župnim prostorijama do zajedničkih izleta i odmora sa zauzetim vjernicima. Trebalo bi okupljati bračne parove barem nekoliko puta godišnje. Pripomenuo je, na kraju, da crkveni dokumenti ističu kako je biskup prvi odgovoran za pastoral obitelji, te da je dužan obiteljima pružiti pomoć i potporu, zaključivši kako je svaka pastoralna djelatnost koja ne uključuje obiteljski pastoral kratka daha.
U završnoj raspravi župnici su upozorili kako nisu dovoljno osposobljeni za obiteljski pastoral, te da su potrebni konkretni prijedlozi kako organizirati vjernike i što bi trebalo učiniti u svakoj župi. Na takvim skupovima teme se preopširne i sve se uglavnom svodi na ponavljanje već naučenoga. Oni stariji su ustvrdili da su prije II. svjetskog rata vjernici bili organiziraniji nego danas. Premda nema gotovih rješenja, valja imati na umu da teologija nije apstraktna. Možda bi se moglo razmišljati i o osnivanju Obiteljskog centra i savjetovališta, te o organiziranju raznih susreta, od zaručničkih tečajeva po dekanatima do mjesečnih okupljanja bračnih parova.
Dr. Danijela de Micheli Vitturi istaknula je kako je u Splitu vrlo aktivna Zajednica bračnih susreta, te da postoje pokušaji da i druge obiteljske skupine budu još aktivnije. Dr. Elza Jurun podsjetila je da je ova godina u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji posvećena obitelji, te da se na pastoralnom planu ništa važno nije dogodilo. Istaknula je kako je neophodna suradnja s laicima, te da u Splitu ima barem desetak bračnih parova koji su uvijek spremni na suradnju. Pozvala je sve da se ove godine učini još nešto, kao ne bi sve završilo s dva skupa u Vepricu.
Istaknuto je, između ostaloga, da se ne bi smjele zaboraviti ni nebračne obitelji, te da u pastoralnom radu valja polaziti od stvarnih potreba.
Pastoralni vikar dr. Drago Šimundža ustvrdio je da su svećenici u ovoj godini posvećenoj obitelji u nadbiskupiji dobili dosta materijala za rad s obiteljima, te da će u ove tri godine priprave za proslavu 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma, 2004. g., nastojati poticati pastoralni rad na biskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini. Osim toga, sve što se radi na pastoralnom planu, sve je to rad i za obitelji. Smatra da je ustvari najveći problem nestupanje u brak. Trebalo bi stoga obnoviti i potaknuti rad raznih staleških društava, kao na primjer obiteljskih i djevojačkih skupina.
Generalni vikar dr. Ivan Ćubelić izvijestio je svećenike da je HBK odobrila program župne kateheze, te da nije potrebno utemeljenje središnjih ured za obiteljski pastoral, kako se ne bi na njih prebacivala odgovornost. Obitelj bi trebala biti odgojiteljska zajednica u župi koja bi ujedno bila i pokretač pastoralnog rada, u kojoj bi se iznosili stvarni a ne izmišljeni problemi. Potrebno je stoga oformiti voditelje tih zajednica, a ne da se svećenici iscrpljuju u govoru što oni smatraju da ljudima treba reći.
Na kraju je nadbiskup Barišić zahvalio predavačima i svim sudionicima tog skupa, primijetivši da je nedostatak što se na njemu nije oglasila obitelj, te je tim vredniji prinos dviju majki. Nezadovoljstvo iskazano na tom skupu doživio je kao dobar znak kreativnog traženja. Važno je stoga da svećenici dožive Crkvu kao svoju obitelj, te da sudjeluju na takvim skupovima. Premda, nikad nećemo biti potpuno osposobljeni za obiteljski pastoral, nadbiskup Barišić je istaknuo da obitelj ne očekuje od župnika da bude profesionalac, već da bude svjedok među njima. Potreban je plan i program, te poziva sve da dadnu svoje prijedloge i primjedbe, bilo pismene bilo usmene, kako bi se već za sljedeću godinu napravio obiteljski pastoralni plan koji bi se ponudio župnicima. Najavio je i susrete mladih obitelji, te svećenički skup, kako bi se svi što bolje pripremili za glavno nadbiskupijsko slavlje u Vepricu 14. listopada. Te nedjelje u župama neće biti bogoslužja, jer sve svećenike očekuje da dođu sa svojim vjernicima na to euharistijsko slavlje, na kojemu će se, kao i prethodnih dana u pojedinima župama, milostinja prikupljati za nabavu elektroencefalografa za intenzivnu njegu dječjeg odjela KBC-a u Splitu. Zazivajući Božji blagoslov na sve sudionike Metropolijskog studijskog dana, nadbiskup je zaželio da blagoslov ponesu u svoje župne zajednice. (i09439hr/mm/mjb)