"MI SMO OTPISANI TREŠERAZREDNI HRVATI" "Ćalosno je, ali istinito da smo cijelo vrijeme rata i okupacije ostavljeni od hrvatskih politi~ara, a i drugih utjecajnih ljudi iz hrvatskoga naroda, na milost i nemilost onima koji se 'Boga ne boje, a ljudi ne sra

me'”
Zagreb, 2. 2. 1995. (IKA) – Banjolu~ki biskup Franjo Komarica dao je intervju Slobodnoj Dalmaciji objavljen 2. velja~e o.g. pod naslovom “Mi smo otpisani tređerazredni Hrvati”. Biskup Komarica govorio je o tečkom stanju Hrvata, katolika i ostaloga nesrpskog življa u banjolu~kome kraju. Na pitanje i konstataciju novinarke da u Hrvatskoj vlada veliko zanimanje za Hrvate banjolu~kog kraja, izmešu ostaloga, on je rekao: “…tko se to u Hrvatskoj kona~no po~eo, nakon strahovito tečke tri godine u ovom načem svojevrsnom ‘kavezu’, zanimati i za nas? Možda samo neka nevina dje~ica dobre i plemenite duče, ili je taj interes samo puka znatiželja uobi~ajeno znatiželjnih ljudi s njihovim konvencionalnim lijevanjem ‘krokodilskih suza’?… Kad nas je na ovome prostoru bilo tri puta viče nego čto nas danas ima, veđ tada smo – nažalost, bili otpisani od politi~koga vodstva hrvatskoga naroda! Koliko nas treba ovdje ostati pa da kona~no netko od sadačnjih ‘mođnika’ digne svoj ‘skupocjeni’ glas i u naču začtitu!?”, te nastavio: “Ćalosno je, ali istinito da smo cijelo vrijeme rata i okupacije ostavljeni od hrvatskih politi~ara, a i drugih utjecajnih ljudi iz hrvatskoga naroda, na milost i nemilost onima koji se ‘Boga ne boje, a ljudi ne srame’, kako narod kaže. Nač je dojam da smo mi Hrvati katolici u Bosanskoj krajini, kao drugorazredni ili ~ak tređerazredni pripadnici svoga naroda, nekim aktualnim hrvatskim politi~arima BiH, pa i Republici Hrvatskoj, smetnja za neke njihove vlastite planove i nakane. ‘Smetamo’ im svojim upornim nastojanjem da i dalje ostanemo na svojim stoljetnim ognjičtima na na~in da živimo u miru i počtovanju drugih oko nas, kako nas u~i Krist”. Odgovarajuđi na pitanje novinarke kako komentira optužbe da se nije dovoljno zalagao za interese i živote Hrvata te da je surašivao sa Srbima, i narodu govorio da je suživot najvažniji, biskup Komarica je izjavio: “ćto se ti~e komentiranja ‘optužaba’ koje dolaze s pojedinih ‘mjesta’ kako navodite, dosad mi nije poznata ni jedna takva optužba, niti ikoje mjesto s kojega bi ona dočla, tako da i ne mogu dati nikakav komentar. Ako ih vi veđ spominjete, onda je moguđe da za neke i znate ali i da znate kako su one neutemeljene i da ne mogu dođi ni od kojega iole ozbiljnoga, dobronamjernog ~ovjeka a kamoli od pripadnika hrvatskoga naroda ili Katoli~ke Crkve, pogotovo ne s ovih načih podru~ja. Zato se ~udim da postavljate takva pitanja kao da se povodite za ni~im dokazanim tvrdnjama ili ~ak zlobnim insinuacijama, na koje smo od načih susjeda do sada navikli. Ne isklju~ujem ni sada da je to dočlo iz te kuhinje. Istina je, Bogu hvala, ipak sasvim druk~ija”!
Biskup je govorio i o oblicima pomođi koja stiže u Banja Luku, te o njezinim darovateljima, radu Doma zdravlja “u osnivanju” koji je organiziran u okviru djelatnosti banjolu~koga Caritasa. Na pitanje o suradnji s predstavnicima vlasti Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne biskup je odgovorio narodnom poslovicom “Od koje sam strane o~ekivao da me sunce ogrije, odatle me led bije!”, te dodao kako se nada da đe dođi vrijeme nestanka toga “leda”, ukoliko “prije ne nestane nas ovdje, kojima su do sada zbog njega ne samo tijela nego i duče promrzle”