Kao doprinos obilježavanju 70. godine života i 50 godina znanstvenoga, pedagoškog i reproduktivnog glazbenog stvaralaštva muzikologa dr. Mihe Demovića, Glas Koncila objavio je rukopis-zbornik “Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti s biobibliografijom”. Djelo je nastalo na inicijativu autorovih učenika, studenata te kolega i prijatelja, a sastoji se od izabranih priloga dr. Demovića koji su tijekom njegova života objavljivani u raznim, ali uglavnom, teže dostupnim časopisima i drugim raznim edicijama. Posebnost djela je njegov prvi, uvodni dio koji predstavlja svojevrsnu monografiju o Mihi Demoviću. U njemu se prvi put predstavlja bibliografija znanstvenih, stručnih i skladateljskih radova dr. Mihe Demovića koju je izradio i predstavio dr. Marko Babić, povjesničar i arheolog, znanstveni savjetnik u humanističkom području. Dr. Babić također donosi autorovu iscrpnu biografiju, brojna izlaganja na međunarodnim kongresima i znanstvenim skupovima te pregled Demovićevih glazbenih nastupa s pjevačkim zborovima. Drugi dio ujedno je središnji dio “rasprava” u kojem se donose izabrani radovi koji riječju, slikom i zvukom posebno omeđuju glazbene tematske cjeline koje je Demović istraživao: crkvenu glazbenu estetiku, hrvatsku srednjovjekovnu monodijsku i dijafonijsku glazbu, glazbenu prošlost Dubrovnika, razvoj marijanske glazbe u Hrvatskoj, crkvene pučke popijevke te glazbeni folklor Konavala i tamburašku glazbu američkih Hrvata. Neki su od tih priloga objavljeni su u pokraćenom obliku (kao rasprava o “Trogirskom evanđelistaru”), a drugi u proširenom izdanju, primjerice “Dubrovačka kneževa kapela i orkestar” predstavlja opsežnu monografiju orkestralnog muziciranja u Dubrovniku kroz šest stoljeća. Sličan značaj imale bi i druge rasprave, npr. “Glazba u staroj hrvatskoj državi” u kojoj je opisana sva notna građa s područja Hrvatske od X. do XII. stoljeća, te rasprava “Hrvatske tiskane crkvene pjesmarice s napjevom”. Posebno su vrijedne i rasprave u kojima Demović opisuje dragocjene stare koralne kodekse za koje se uglavnom nije ni znalo da postoje prije njegovih istraživanja (Dubrovački beneventanski misal iz XII. stoljeća, Dubrovački liturgijski priručnik blagdana svetog Nikole iz XI. stoljeća, Zagrebački sekvencijar iz XVII. stoljeća, novi i jedini kompletni primjerak prve hrvatske tiskane pjesmarice Atanazija Jurjevića iz 1635. te 4 dijela autografa “Crkvene lire” poznatoga franjevačkog glazbenika Fortunata Pintarića). Posljednje, sedmo poglavlje čini zasebnu cjelinu djela a sadrži 200 stranica notne građe koja ima i uporabnu vrijednost jer su se njome pozvani služiti ansambli i zborovi koji njeguju i izvode stariju hrvatsku glazbu. Ocijenili su to i recenzenti ovoga glazbeno-literarnog djela akademici Anđelko Klobučar i Rafo Bogišić, kad su istaknuli kako djelo ne predstavlja samo malu riznicu podataka o prošlosti stare hrvatske glazbe već i riznicu stare notne građe transkribirane u suvremeno notno pismo. Objavljivanje tog djela predstavlja “značajan i koristan prilog u povijesti hrvatskoga kulturnog subjekta”. S više od 160 fotografskih priloga, djelo predstavlja “dokument” kojim je muzikolog Miho Demović, vjeran vlastitim vizijama i istraživačkim spoznajama o povijesti hrvatske glazbe, obvezao i zadužio kako domaću tako i inozemnu kulturnu javnost da bogati fundus hrvatske glazbene prošlosti proučava, vrednuje i čuva od zaborava. (ika-gk/sp)