Dubrovnik, (IKA) – Dubrovački biskup Mate Uzinić uputio je pismo svećenicima povodom Godine sv. Vlaha i Izvanrednog jubileja milosrđa naslovljeno “Milosrdni poput Oca”. Biskup u pismu govori o dva velika Jubileja: jubileju 1700-te obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha, nebeskog zaštitnika i Izvanrednom jubileju milosrđa koji je bulom “Misericordiae vultus” papa Franjo proglasio “kao posebno vrijeme za Crkvu, kako bi svjedočenje vjernika bilo snažnije i plodonosnije” (usp. MV, 3), te poziva i ohrabruje dubrovačke svećenike na djelovanje u skladu s tim poticajima. “Sveti Vlaho, koga kao svoga nebeskog zaštitnika naš Grad i biskupija slave više od 1000 godina, danas nam svojim životom i primjerom svijetli neumanjenom svjetlošću: kao kršćanin, kao pastir Božjega naroda i kao vjerni svjedok Isusa Krista. U životu sv. Vlaha Božja milost je bila osobito djelotvorna dok je predvodeći Božji narod naviještao Isusa Krista, slavio sakramente i tako svjedočio Božju neizmjernu ljubav i njegovo milosrđe. I sam uronjen u Božju ljubav, nije se bojao svjedočiti za Krista sve do prolijevanja vlastite krvi”, piše biskup i ističe: “Jubilej njegove mučeničke smrti poziv je i primjer nama svećenicima da živimo za povjereni narod, ljubimo Crkvu i svjedočimo čitavim svojim bićem svoju pripadnost Isusu Kristu”.
Premda se Jubileji odnose na sve vjernike, oni ipak najviše zahtijevaju snažnije i plodonosnije svjedočenje od svećenika, nastavlja biskup te poziva svećenike da njihovo pastoralno djelovanje bude “obavijeno nježnošću koju pokazujemo prema vjernicima” citirajući misli iz Bule Lice milosrđa. Biskup potiče svećenike Dubrovačke biskupije da sami postanu Vrata milosrđa, kako bi svaki onaj tko ih susretne mogao “iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu”. “To ćemo uspjeti samo ako, otvoreni nadahnućima Duha Svetoga, konačno srušimo zidine koje ostavljaju dojam bilo kakve povlaštenosti i, odlazeći ususret svakoj osobi, svima koji su nam povjereni donesemo Božju dobrotu i nježnost da do svih, ‘vjernika i onih koji su udaljeni od vjere, dopre balzam milosrđa kao znak Božjeg kraljevstva već prisutna među nama'(usp. MV, 1-10)”.
Dubrovački biskup dalje govori o trima svećeničkim službama kroz perspektivu milosrđa. Službu naučavanja tako trebaju nastojati vršiti progovarajući ljudima svog vremena o Bogu na razumljiv način, ne bojeći se proročki jasno osuditi pogreške, ali prema grešnicima uvijek pokazivati samo ljubav i poštovanje. To potkrepljuje citatom da je poslanje svećenika “služiti čovjeku u kojem god stanju bio, u svakoj njegovoj slabosti, u svakoj njegovoj potrebi” (usp. MV, 4).
Govoreći o službi posvećivanja kojoj je o ovoj godini u središtu sakrament pomirenja koji “omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjeg milosrđa”, biskup Uzinić skreće pozornost svećenicima da kao ispovjednici uvijek, a osobito u ovoj godini, trebaju biti “vjerodostojan znak Očeva milosrđa” (usp. MV, 17). Svi mi svećenici primili smo dar Duha Svetoga za oproštenje grijeha i za to smo odgovorni. Nitko od nas nije gospodar toga sakramenta, već vjerni služitelj Božjeg oproštenja. Svaki ispovjednik mora dočekati vjernike poput oca u prispodobi o rasipnom sinu: ocu koji trči ususret sinu premda je potratio njegova dobra. Ispovjednici su pozvani prigrliti raskajanog sina koji se vraća kući i izraziti radost što se vratio. Ne smijemo se također nikad umoriti poći k drugom sinu, koji je ostao vani i ne može se radovati, da mu objasnimo kako je njegov strogi sud neopravdan i da taj stav nema smisla u svjetlu Očeva milosrđa koje nema granica. Ispovjednici neće postavljati suvišna i neumjesna pitanja, već će poput oca iz prispodobe prekinuti govor koji je rasipni sin unaprijed pripremio, jer će znati u srcu svakoga vjernika prepoznati poziv u pomoć i molbu za oproštenjem. Ukratko, ispovjednici su pozvani biti uvijek, posvuda, u svim okolnostima i usprkos svemu znak da je milosrđe na prvome mjestu” (MV, 17, 4).
Također podsjeća svećenike na otpuštanje od kazne izopćenja zbog hotimičnog pobačaja koju je papa dao svim svećenicima u Jubilejskoj godini milosrđa. Pritom naglašava Papine riječi “da svećenici u ispunjavanju te velike zadaće umiju združiti riječi iskrene dobrodošlice s razmišljanjem koje će osobi pomoći shvatiti ozbiljnost počinjenoga grijeha, te joj pokazati put istinskog obraćenja kako bi shvatila pravo i velikodušno oproštenje Oca koji sve obnavlja svojom prisutnošću (usp. Papa Franjo, Pismo mons. Rini Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za promociju nove evangelizacije, od 1. rujna 2015.).
Službu upravljanja koja se, u suradnji s vjernicima laicima koji “nisu članovi Crkve ‘drugoga reda’ u službi hijerarhije ili jednostavni izvršitelji zapovijedi s visoka”, treba vršiti odgovornim i odmjerenim upravljanjem i crkvenim i vlastitim dobrima, jednostavnošću života i osobito u otvorenosti srca prema onima na egzistencijalnim periferijama. “Nemojmo upasti u ravnodušnost koja ponižava ili u jednolične rutine koje priječe otkriti što je novo! Klonimo se razornog cinizma! Otvorimo svoje oči da vidimo bijedu ovoga svijeta, rane tolike braće i sestara lišenih dostojanstva i prepoznajmo da smo dužni čuti njihov vapaj u pomoć. Približimo im se i pružimo im potporu da uzmognu osjetiti toplinu naše prisutnosti, naše prijateljstvo, naše bratstvo. Neka njihov vapaj postane naš i zajedno rušimo zapreke ravnodušnosti koje često suvereno vladaju da prikriju našu dvoličnost i sebičnost!” (usp. Papa Franjo, Poruka prigodom Studijskog dana Papinskog vijeća za laike na temu: Poziv i poslanje laika. Pedeset godina od koncilskog Dekreta “Apostolicam actuositatem”; MV, 15, 1).
Na završetku pisma biskup poziva svećenike da dopuste da ih u ovome Jubileju Bog iznenadi. Kako njih tako i one povjerene njihovoj brizi “kao očevima i braći, a ne tek kao ‘filantropima ili zaposlenicima'”. Riječi su to pape Franje koji ih poučava da budu “autoritativni, ali ne autoritarni; čvrsti, ali ne grubi; radosni, ali ne površni, pastiri, a ne funkcionari”. Potiče ih da se, kao očevi i braća, kao pastiri, a ne najamnici, ne umore držati širom otvorena vrata Božjeg srca, svima ponavljajući da ih Bog voli i da s njima želi dijeliti svoj život. “Neka prolaz do Božjeg srca postane naše otvoreno svećeničko srce!”, naglašava biskup Uzinić, želeći da dubrovačkom Crkvom u jubilarnoj godini “odjekne Božja riječ koja snažno i jasno odzvanja kao riječ i gesta oproštenja, potpore, pomoći i ljubavi”, a da se biskupija ne umori širiti milosrđe, pružati utjehu i oproštenje.
“Neka po nama i našem svećeničkom djelovanju i naša mjesna Crkva zajedno s cijelom Crkvom postane glas svakog muškarca i svake žene i neka s pouzdanjem i neumorno ponavlja:”Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka (Ps, 25, 6)” (usp. Papa Franjo, Govor sudionicima skupa povodom 50. obljetnice saborskih dokumenata Optatam totius i Presbyterorum ordinis; MV, 25).
Zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije, koju se u Dubrovniku slavi i kao Gospa od milosrđa, i svetoga Vlaha, nebeskog zaštitnika biskupije, čija 1700. obljetnicu mučeničke smrti se slavi, dubrovački biskup zaziva obilje Božjega blagoslova na dubrovačke svećenike i njihovo pastoralno djelovanje koje su pozvani i poslani živjeti u službi vjernicima.