Istina je prava novost.

Milosrdnice u Zemunu proslavile svetkovinu sv. Vinka Paulskoga

Zemun, (IKA/TU) – Na svetkovinu sv. Vinka Paulskoga, u četvrtak 27. rujna, u samostanu sestara milosrdnica u Zemunu svečano misno slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. U koncelebraciji su bili svećenici i redovnici, među kojima i župnik i dekan u Zemunu Jozo Duspara.
U homiliji biskup je istaknuo da je sveti Vinko Paulski je u životu slijedio blaženstva koja je i sam proživljavao i ostvarivao djelima. Misije, sjemeništa, obraćenje mnoštva, reforma klera; koliko bremenitog zalaganja i rada za Vinka Paulskoga, nastavio je biskup, pa ipak, za neumornog čovjeka kakav je bio, sve je to bilo još malo. Ljubav prema Bogu i bližnjemu strast je koja guta i koja onome koji joj se predaje ne daje nikakva odmora. Zabrinut za bijedu što dolazi sa svih strana, Vinko odgovara na sve njezine izazove; on i predusreće nevolje prije nego što se jave. Iz njegovih ruku jedno za drugim proizlaze djela, ustanove, skupine, kojima je bio jedini cilj život na zemlji onima malenima učiniti manje tvrdim, manje nepravednim i okrutnim. Pred njim se ruše društvene barijere: novac prestaje biti zatvorenikom sebičnosti. U doba divljih tmina on zrači veliko svjetlo dobrote. Riječ zapovijedi, koju je dao svojim duhovnim kćerima, bila je maksima i njegova života, a to je riječ sv. Pavla koji je rekao da nas ljubav Kristova goni, rekao je Gašparović i nastavio da je Vinko Paulski apostol ljubavi koji zaklanja napuštenu djecu, a koju je sakupio po ulicama. To je Vinko, koji svojim rukama služi bolesnicima, bez obzira na mogućnost zaraze; to je Vinko, organizator Caritasa, Vinko, jedan od vrlo humanih svetaca, naglasio je biskup. Povijest ne može mimoići niti tri njegove ustanove, jer su djelo ljubavi, a to je Zavod za nahočad, Lazaristi, misijski svećenici i Sestre milosrdnice. U tom poslu desna ruka mu je bila sveta Lujza. Svojim sestrama Vinkovkama povjerio je njegu bolesnika. Službeno su odobrene 1634., u Zagreb stigle 1845. a u Zemun prije 125 godina 1887. godine.
Na kraju homilije biskup je napomenuo da je najtočnija ocjena Vinkova rada i života: “Bio sam gladan i dadoste mi jesti” (Mt 25,35), kako je rekao Isus i time naglasio da se poistovjećuje sa siromasima. “I mi se u naše vrijeme prepoznajemo u Vinkovu liku i njegovim djelima. Spomendan svetog Vinka, prijatelja i dobrotvora sirotinje, mladih i djece i putnika, neka nam bude povod da se ispitamo o svojim dobrim djelima, djelima ljubavi. Nadalje, da nastojimo upoznati dobro svoju vjeru, koju smo dobili na krštenju, a podržavana je našim roditeljima, svećenicima, redovnicama i možda primjerom bližnjih. Da po vjeri živimo i za vjeru ako bude potrebno trpimo. Da djecu odgajamo i ne sablažnjavamo, da mladima pomognemo riječima i svojim primjerom. Pomažimo one koji su u duhovnoj i materijalnoj potrebi. Molimo ne samo u nevolji, nego neprestano”, zaključio je Gašparović.