Uvodno biblijsko čitanje: “U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: #!Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!#! Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: #!Ne boj se, Marijo, našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.#!” (Lk 1,26-31)

1. U izvještaju o navještenju, prva riječ Anđelova pozdrava: “Raduj se”, poziv je na radost koji podsjeća na starozavjetna proroštva upravljena “kćeri sionskoj”. Otkrili smo ga u prethodnoj katehezi, rastumačivši i razloge na kojima se taj poziv temelji: prisutnost Boga u njegovu narodu, dolazak mesijanskoga kralja i majčinska plodnost. Ti razlozi nalaze u Mariji potpuno ispunjenje.
Anđeo Gabrijel, obraćajući se nazaretskoj Djevici, nakon pozdrava haire, “raduj se”, naziva je keharitomene, “milosti puna”. Riječi grčkoga teksta haire i keharitomene međusobno su duboko povezane. Marija je pozvana radovati se nadasve stoga što je Bog ljubi i što ju je ispunio milošću, imajući na umu njezino božansko majčinstvo.
Vjera Crkve i iskustvo svetaca uče da je milost izvor radosti i da prava radost dolazi od Boga. U Mariji kao i u kršćanima, Božji dar rađa duboku radost.
2. Keharitomene: taj izraz upravljen Mariji upravo je svojstvo žene određene da postane Isusovom Majkom. Na to zgodno podsjeća Lumen Gentium kada tvrdi: “Nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navjestitelja kao #!milosti puna#!” (br. 56).
Činjenica da je nebeski glasnik tako naziva daje anđelovu pozdravu višu vrijednost: on je očitovanje otajstvenog spasiteljskog nauma Božjeg obzirom na Mariju. Kao što sam napisao u enciklici Redemptoris Mater: “Ta punina milosti naznačuje sve nadnaravne darove kojima je Marija obdarena s obzirom na činjenicu što je bila izabrana i predodređena da bude Kristovom Majkom” (br.9).
“Milosti puna” ime je koje Marija ima u očima Božjim. Anđeo ga, zapravo, prema izvještaju evanđelista Luke upotrebljava prije negoli je izgovorio ime “Marija”, ističući kako što je Gospodinu važnije u osobi nazaretske Djevice.
Izraz “milosti puna” prijevod je grčke riječi keharitomene, koja je pasivni particip. Da bi se točnije nijansirala grčka riječ, ne bi se smjelo jednostavno reći “milosti puna”, nego “učinjena punom milosti ” ili “ispunjena milošću”, što bi jasno pokazalo da je riječ o Božjem daru Djevici.
Izraz, po obliku particip perfekta, čini vjerodostojnom sliku savršene i trajne milosti koja obuhvaća puninu. Isti glagol, u značenju “podariti milost”, upotrijebljen je u Poslanici Efežanima da označi bogatstvo milosti, koje nam Otac podjeljuje u svom ljubljenom Sinu (1,6). Marija ga prima kao prvi plod otkupljenja (usp. Redemptoris Mater, 10).
3. U Djevičinu slučaju djelovanje Božje izgleda iznenađujuće. Marija nema ljudskih naslova da primi navještaj o Mesijinu dolasku. Ona nije veliki svećenik, službeni predstavnik židovske vjere a niti muškarac, nego mlada žena bez utjecaja u društvu svoga doba. Štoviše, ona potječe iz Nazareta, sela koje se nikad ne spominje u Starome zavjetu. Ono zacijelo nije bilo na dobru glasu, kao što proizlazi iz Natanaelovih riječi koje donosi Ivanovo Evanđelje: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” (1,46).
Izvanredan i darovan značaj Božjeg zahvata postaje još očitijim u usporedbi s Lukinim tekstom koji se odnosi na događaj sa Zaharijom. On, zapravo, očituje svećenički položaj kao primjernost života koji daju on i žena Elizabeta, uzori starozavjetnih pravednika. Oni su “živjeli besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim” (1,6).
Marijino se porijeklo ni ne spominje: izraz “iz kuće Davidove” (Lk 1,27) odnosi se zapravo samo na Josipa. Ni spomena o Marijinu ponašanju. Takvim izražavanjem Luka očituje da u njoj sve proizlazi od višnje milosti. Sve što joj je udijeljeno ne proizlazi iz njezinih zasluga, nego samo iz slobodnog i nezasluženog Božjeg preodabranja.
4. Učinivši tako, evanđelist sigurno ne želi umanjiti uzvišenu osobnu vrijednost Svete Djevice, nego više želi prikazati Mariju kao čisti plod dobrohotnosti Boga, koji je potpuno njome zavladao da bi je učinio prema anđelovu nazivu, “milosti punom”. Upravo bogatstvo milosti utemeljuje sakriveno duhovno bogatstvo u Mariji.
U Starome zavjetu Jahve očituje preobilje svoje ljubavi na mnogo načina i u tolikim okolnostima. U Mariji, osvitu Novoga zavjeta, nezasluženo Božje milosrđe dostiže najviši stupanj. U njoj Božje preodabranje posvjedočeno izabranome narodu, a naročito poniznima i siromašnima, dostiže svoj vrhunac.
Hranjena riječju Gospodnjom i iskustvom svetaca, Crkva potiče vjernike da upiru pogled u Mariju, Otkupiteljevu Majku i da se osjete ljubljenima od Boga poput nje. Poziva ih da dijele njezinu poniznost i siromaštvo, kako bi slijedeći njezin primjer i zahvaljujući njezinu zagovoru, mogli ustrajati u milosti Božjoj koja posvećuje i preobražava srca.