MIR I RADOST ISUSOV SU DAR

Draga braćo i sestre!

Događaj Isusova uskrsnuća Božja je pobjeda i svima koji vjeruju Božjim obećanjima uzrokom je velike radosti. Isusovo uskrsnuće se ne može odijeliti od njegova zemaljskog života: od njegova nepoznatog života u obiteljskoj kući u Nazaretu; od njegova propovijedanja i pozivanja ljudi na obraćenje i prihvaćanje Boga; od velikog protivljenja što ga je doživio od ljudi. To mu je protivljenje uzrokovalo mnoga trpljenja, sve do nepravedne osude i smrti na križu, uključujući i velike muke kroz koje je prošao prije toga. No, Bog nije napustio svoga Sina. Božja se vjernost ne da ničim smesti. Kada bi i koja majka zaboravila svoje dijete, ja tebe neću zaboraviti, govori nam Bog po proroku Izaiji (usp. Iz 49, 15).

Ponašanje mnogih ljudi za vrijeme Isusova života, muke i smrti, zorno nam pokazuje, s jedne strane, koliko duboko i ozbiljno može čovjek biti zahvaćen zlom ako mu se prepusti, jer ga ono potpuno zaslijepi i nemilosrdno povlači u propast i smrt, a s druge strane, koliku moć dobiva čovjek kada povjeruje Isusu. To je moć kojom postaje jači od svih sila zla i snagom Kristove pobjede može se suprotstaviti zlu u sebi i izvan sebe. “A ovo je pobjeda koja pobjedi svijet: naša vjera. Tko to pobjeđuje svijet, ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji” (1 Iv 5,4-5). Ljudi koji su dobili dar da upoznaju u Isusu Spasitelja komu se isplati vjerovati, po sili Duha uskrslog Isusa zadobivali su oproštenje od svojih zala, osjećali se preporođenima i postajali sposobni živjeti drukčijim, novim životom uviđajući da su prije živjeli u stanju neznanja i sljepila.

Evanđelja nam neprestano svjedoče da su Isusovi apostoli kod svakog susreta s uskrslim Isusom bili vrlo radosni. A poslije dolaska Duha Svetoga ta je njihova radost bila tolika da su se radovali što su bili dostojni zbog Isusa pretrpjeti uvrede. Ta radost je dar uskrslog Gospodina Isusa.

Draga moja braćo i sestre, želim svim srcem da počnemo doživljavati tu uskrsnu radost, koja nam toliko treba. U ponašanju i riječima mnogih ljudi doživljavamo uznemirenost, nezadovoljstvo, pa čak i strah. Kao da se sve više zatvaramo u sebe i postajemo nesposobni čuti i razumjeti jedni druge. Malo kome više vjerujemo i zapadamo u osamljenost. Bježimo od Isusova križa, a upadamo u nevolje koje nas satiru i zbog kojih propadamo. Dao Bog da svatko u našoj biskupiji ovog Uskrsa duboko u sebi čuje Isusov poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći mir svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje je breme lako” (Mt 11,28-30).

Isus je učenike poslije uskrsnuća pozdravio zaželjevši im mir. Mir i radost Isusov su dar. Te darove nitko drugi ne daje i ne može dati. Svima vama, braćo i sestre, u obilju udijelio te darove naš uskrsli Gospodin. Bio vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Na petu korizmenu nedjelju, 17. ožujka 2002.
Biskup Valter